PIŠE: Ante JUKIĆ
Proš’o je, eto, i taj dan. Test inteligencije, kako ga neki nazvaše. Problem je samo što nitko nije točno definirao kriterije, što je pad, što prolazak, tako da još uvijek ne znam rezultat. Ali, nije ni bitno, ionako sam naviknuo padati na takvim testovima, ne bi mi bilo prvi put, a siguran sam kako nije ni posljednji. Možemo samo konstatirati kako je utvrda utvrdila gradivo, i kako je ponavljanje majka znanja. Neznanja također…
Nikad nisam volio izraz ‘politička utakmica’. To mi djeluje previše natjecateljski, kao da smo svi na različitim stranama. A nismo. Dio smo iste zajednice. Ako gubimo, gubimo svi, ako pobjeđujemo, pobjeđujemo svi. Zato se grozim, kad čujem da je netko pobijedio na izborima, dok su ostali gubitnici.
No, kad je već tako uvriježeno, nema mi druge, nego prilagoditi se. Tako da ću i ja govoriti o izbornoj utakmici. Stvar elementarne kulture je čestitati pobjedniku, no to je izgleda lekcija koju su mnogi akteri naše političke scene prespavali u školi. Ili to možda ne piše u diplomama koje su stekli. Dakle, ostaviš po strani osobne animozitete, i jasno i nedvosmisleno uputiš čestitku onome tko je dobio više glasova. Ako ništa drugo, time pokazuješ kako poštuješ ljude koji su dotičnome ukazali povjerenje. Ima i takvih birača, znate, niste vi baš svima omiljeni.
Apsolutno nemam problem čestitati pobjedniku, no muči me nešto drugo. Tko je, zapravo, izborni pobjednik? Vjerojatno ste i vi primijetili kako na izborima nikad nitko nije izgubio, svi se osjećaju pobjednicima. Ako netko osvoji većinu, apsolutnu ili relativnu, stvar je jasna, on je pobjednik, no to ne znači kako i ostali natjecatelji ne mogu pronaći neki podatak koji će prikazati pobjedom.
Matematika i statistika su zgodni, nude razne mogućnosti. Pa tako možete reći kako ste pobijedili jer ste osvojili više glasova u odnosu na prošle izbore, kako je vaš glavni protukandidat osvojio manje, kako nemate logistiku poput velikih stranaka, pa je vaš rezultat zapravo vredniji od njihovih.
Uglavnom, mogućnosti je mnogo. Ako baš nema nijednog štapa za koji bi se uhvatili, uvijek možete reći kako ste pokradeni, kako ste u podređenom položaju jer ste, recimo, žena ili se pozvati na neku drugu ugroženost. A možete i reći kako ste poslali poruku, to je sad moderno. Kakvu? Pa snažnu, naravno, kakva drugačija poruka uopće može biti? Ja još nikad nisam čuo, da je netko poslao slabu poruku.
Konačno, tu je i jedno zgodno tumačenje izbornih rezultata, meni posebno fascinantno. Znate ono, kad netko osvoji manje glasova od protukandidata, ali kaže kako je on zapravo pobjednik, jer je većina rekla kako ne želi dotičnog protukandidata. A to, s obzirom na izlaznost, uvijek možete reći.
Zamislite sad ovo. Ja i, bubam sad, Đuro natječemo se za poziciju gradonačelnika. Pravo glasa ima 100.000 birača, na izbore ih izađe 40.000, a Đuro dobije 39.999 glasova (čudno, znam, ali ne može mama protiv svog sina). Realnost je da sam ja potučen do nogu, no isto tako mogu reći kako je većina građana ovog grada jasno rekla kako ne želi Đuru za gradonačelnika, kako su građani poslali snažnu poruku. Jesam li u krivu? Nisam. Jesam li smiješan? Apsolutno. Ovaj ekstremni imaginarni primjer pokazuje kako to uglavnom funkcionira na našoj političkoj sceni, i zašto se poslije izbora svi osjećaju kao pobjednici.
I zato ću ja uputiti kolektivnu čestitku svim sudionicima izbornog procesa. Čestitam, svi ste vi pobjednici! Prvenstveno oni koji su dobili povjerenje i veliku odgovornost voditi naše zajednice, ali i oni koji će iz oporbenih klupa konstruktivnim radom doprinijeti njihovom rastu. Čestitam i imaginarnom kandidatu koji iz izbora u izbore mete konkurenciju, ali je skroman, pa želi ostati anoniman. To vam je onaj kojeg u anketama nazivaju ‘nijedan političar’.
Nadalje, čestitam i svima koji su izašli na izbore, ali i onima koji nisu! Njima posebna čestitka i zahvala. A poseban pozdrav ide onima koji su još uvijek, u 2025. godini, uvjereni kako političari trebaju otvarati tvornice. Ne dajte se, draga djeco, ne dopustite nikome da vam uništi snove. Sad možda nemate pravo glasa, ali jednom kad ga budete imali, za otprilike 13 godina, samo će vam nebo biti granica. Vaše vrijeme tek dolazi.
Na kraju, imam i jednu zamolbu za sve kandidate. Bilo bi lijepo, kad bi sve ove plakate kojima ste revno oblijepili grad, isto tako revno i uklonili. Neće to sad valjda mjesecima tako stajat, moramo malo misliti i o okolišu. I ne kažem to ja, štoviše, mislim kako se cijela ta eko-zeleno-održiva priča malo previše potencira, vi ste ti koji neprestano vrtite te fraze i floskule. Onda bi valjda bio i red vlastitim primjerom dokazati svoja uvjerenja.
E, da, još samo ovo, palo mi je na pamet kad sam spomenuo ovaj otpad. Gledam jučer, četiri listića, svaki u posebnu kutiju. Nemojte me krivo shvatiti, ali sve to malo me podsjećalo na razvrstavanje otpada. Ili recikliranje…
Još jednom, čestitke svima! Iduće četiri godine su ključne.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.