Kruno Raguž, SDP-ov kandidat za gradonačelnika Vukovara, na lokalnim izborima osvojio je 12,81% glasova i time zauzeo treće mjesto iza Domagoja Bilića (DP-HDZ) i Marijana Pavličeka (Hrvatski suverenisti). U razgovoru za naš portal otvoreno je komentirao rezultat, atmosferu kampanje, ali i političko stanje u Vukovaru.
Kako komentirate izborni rezultat?
– Moram biti iskren; nisam zadovoljan. Očekivao sam više, barem tri vijećnička mandata, osvojili smo jedan, ali i nešto bolji rezultat za gradonačelnika. Na kraju smo završili s 12,81%, što je realnost, ali i znak za duboko razmišljanje.
Što je, po vašem mišljenju, najviše utjecalo na ovakav ishod?
– Kampanja je bila izuzetno teška, posebno zbog retorike s desnice usmjerene protiv sugrađana srpske nacionalnosti. To je, po meni, vrlo opasno. Dodatan udarac SDP-u u Vukovaru zadao je i Željko Sabo. On je, nažalost, godinama razgrađivao našu bazu i čini se da je i u ovim izborima odigrao sličnu ulogu. Imam dojam da je namjerno postavljen kao remetilački faktor, možda i od strane DP-a.
Znači, ipak niste iznenađeni podrškom birača kandidatima desnice?
– Nažalost, nisam. Iako su vodili brutalne kampanje, koje su bile osobne i isključive, građani su ih opet izabrali. To me obeshrabruje jer sam se trudio govoriti o gospodarstvu, lokalnom patriotizmu, smirivanju retorike i izgradnji ravnopravnog suživota Hrvata i Srba nakon Erdutskog sporazuma. No, očito takva poruka još ne prolazi.
Dotaknuli ste se i SDSS-a. Imate kritički stav prema njima?
– SDSS se već godinama ponaša trgovački. Mnogi su mi govorili: „Oni će sigurno opet s HDZ-om.“ I to se događa. Pogledajte primjer Negoslavaca. Glasali su za svoje, kao i uvijek. I onda, kad dođe vrijeme, cijena se postavi i pregovara. To nije građanska politika. To je politika ‘ćaka’, interesa, a ne zajedničkog dobra.
Što mislite o kampanji protivničkih kandidata?
– Bilić i Pavliček nisu nudili ništa osim prošlosti. Pavliček kampanju vodi i iz crkve, što je dodatni problem. S druge strane, imate SDSS koji šuti i čeka svoju priliku, i Kolara koji se pojavio niotkud. Građanima su ponuđene isključivo ideološke, a ne razvojne opcije. Vukovar se tako pretvara u palanku, grad koji je zaglavio između prošlosti i političke trgovine.
Kako komentirate ulogu crkve u kampanji?
– Otvoreno, crkva se uključila. Na vlastite sam se uši imao priliku u to uvjeriti na jučerašnjoj misi u crkvi za koju je moj djed izdvajao i u kojoj sam ministrirao. Crkva se ne bi smjela svrstavati.
Ipak, imate i razlog za optimizam?
– Naravno. Preko 1.100 ljudi dalo mi je glas. Ljudi mi prilaze, podržavaju me. No, nije dovoljna samo podrška, potrebno je i aktivno uključivanje. Politička apatija kod nas je ogromna i to je dodatna prepreka.
Kome ide vaša podrška u drugom krugu – Biliću ili Pavličeku?
– Nikome. Jedan vraća grad u prošlost kroz „budućnost koja pamti“, a drugi u crkvi vodi bitku s ideološkim protivnicima. Obojica produbljuju rovove. Uz njih imate SDSS, koji samo čeka povoljnu ponudu, i one koji sve promatraju s buđelarom u ruci. Stanovništvo se osipa, a oni i dalje trguju na tragediji.
I za kraj – postoji li nada za građanski Vukovar?
– Postoji. Ima ljudi, ali trenutno mogu – malo. Još smo zarobljeni u polusvijetu ‘ćaka’, gdje se gradom upravlja interesno, bez vizije. To se mora promijeniti, ali to neće biti lako. Ipak, ja ne odustajem.