Cibalia teško zabija. To nije stvar općeg dojma nego – statistike. U dosadašnjih 11 utakmica Nebeskoplavi su poentirali tek devet puta (prosječno 0,81 po utakmici). Skromno za momčad šampionskih ambicija.
K tome, u golgeterskoj strukturi izdvaja se samo jedno (prez)ime – David Žabec. Nije teško naslutiti da štošta ovisi baš o njemu; zabio je više od polovice momčadskih golova, trpa kao na traci, lijevom, desnom, kako mu naiđe. Pritom nije veliki potrošač; protiv Dugopolja imao je polovičan učinak – dvije šanse, jedan pogodak – dočim je u kontra Karlovca bio Mister 100%!
Nije zgorega podsjetiti i na to da je DŽ zabio tri pobjedonosna pogotka (Opatija 2:1, Karlovac 1:0, Dugopolje 1:0) te jedan boda vrijedan (Rudeš 1:1)!
Međutim, što kad i ako se Žabec umori, ako mu se navlaži barut? Zasad nema takvih naznaka, stvarno je dojmljiv i efikasan, njegova prezentacija umijeća i volje oduševljava, energija mu je jednako besprijekorna, no samo naglas razmišljamo…
Preostale pogotke zabili su Mišić, Vukić, Bošnjak i Pervan (prvi i zadnji iz penala). U konačnom zbroju premalo, preskromno. Nedostaje i poneki slobodnjak. Stoperski ubod također. A napose doprinos aktera iz prednje linije. Boban ništa, Bubnjar ništa.
Njihova artiljerijska podrška je potrebna, pa i nužna. S terena dolaze informacije o tome da dobro rade i kako je pitanje dana kada će se slavina otvoriti, (š)to je jedan od ključnih preduvjeta da se Nebeskoplavi ove sezone zakite zapaženim rezultatom.