Dvosatno nogometno nadigravanje između Cibalije i Hajduka u dobroj je mjeri zasjenjeno događajima na tribinama, danas se uglavnom o tome pisalo i govorilo. No, idemo malo i o utakmici, kako je tih 0:0 i Hajdukov prolazak u 1/4 finale (na penale) Kupa Hrvatske vidio/doživio Cibalijin trener Tomislav Čuljak?
– Napravili smo sve što smo trebali, sve što smo pripremali. Hajdukov trener Garcia ima jasan stil od kojeg ne odstupa, a mi smo njihove automatizme spriječili. Teren nam je malo pomogao, lopta nije išla onako brzo kako njima odgovara. Po oduzetoj lopti imali smo odličnu tranziciju, bili smo opasni. Šteta što nismo okrunili dobru igru sjajnim rezultatom – kaže Čuljak.
Malo je nedostajalo da junak večeri postane Marko Pernar. Njegov pogodak za antologiju, nakon kojeg se komotno mogao oprostiti od nogometa, poništen je zbog minimalnog Žabecovog zaleđa…
– Izuzetno sam ponosan. Bili smo 120 minuta ravnopravni s liderom prvenstva, nismo podbacili ni u čemu. Svaka čast dečkima, od prvog do zadnjeg, pa i onima na klupi koji su “igrali” zajedno s onima na terenu – naglašava trener Nebeskoplavih.
Čuljak je tek triput konzumirao pravo na zamjenu; na klupi su ostali i kapetan Kelić te iskusni Brlek. Zašto?
– Nismo fizički pali u produžecima, ritam je bio dobar i nisam ga želio razbijati. Kelić je ionako načet, koljeno mu nije dobro, ušao bi samo u slučaju krajnje nužde – pojašnjava 38-godišnjak iz Cibalijinog tehničkog prostora.
Sve se potom slomilo na raspucavanju. Nedostajalo je malo koncentracije i sportske sreće…
– Nemam što zamjeriti dečkima. Svaka čast svima, prije svega zato što su preuzeli odgovornost. Boban je odmah rekao da puca prvi, Pervan je želio biti zadnji. Velika odgovornost. Mišiću i Sopiću je najteže, ali rekao sam im – glava gore! Nemaju se čega stidjeti. Stapić je protiv Hrvaca imao onaj kiks, pet dana kasnije odigrao kolosalno protiv Hajduka. Ne očekujem da će se ovi promašaji odraziti na Mišića i Sopića. To su momci čvrstog karaktera. Nema tuge, samo ponos!
Zamjetnu pažnju privukao je upravo Mišić. Po ulasku s klupe podsjetio je na svoje najbolje dane. Svaka mu je lopta imala smisao, a ona za Bobana u 113. minuti mogla je sve preokrenuti. Brajkovićev dvoručni kontakt s loptom u kaznenom prostoru izazvao je burne reakcije, no sudac Vukančić nije se oglasio. Kao ni VAR.
– Penal? Nemam komentar – kratko će Čuljak.
A kad se sjeti atmosfere – osmijeh od uha do uha…
– Uh, naježim se… Godinama nismo doživjeli takvo ozračje u Vinkovcima. Tribine su iz nas izvukle maksimum. Potrošili smo se do krajnjih granica, Žabec je nakon utakmice gotovo kolabirao. Bio je to praznik nogometa, nešto što nam silno nedostaje u češćim intervalima.
Emotivno pražnjenje? Nema ga, tvrdi šef struke:
– Momci su skroz OK. Ni nakon utakmice ni danas na treningu nisam primijetio pad. Nismo prošli dalje, ali smo dobili potvrdu svoje vrijednosti. Ovo nas može samo pogurati naprijed.
Pred Nebeskoplavima je novi izazov – gostovanje kod vodećeg Rudeša.
– Zahtjevna utakmica, slična onoj u Karlovcu. I postavit ćemo se kao u Karlovcu. Nadam se i proći kao u Karlovcu – zaključio je Čuljak.