PIŠE: Ante JUKIĆ
Petak je dan kad se Katolička Crkva prisjeća Kristove muke. Prvi petak u mjesecu posebno se obilježava, a kad se dogodi da je taj prvi petak ujedno i prvi dan u mjesecu, to je onda posebno zanimljivo. Pa još ako je tog dana i velika svetkovina, imamo zaista nesvakidašnji događaj. Baš takav slučaj je s ovogodišnjom svetkovinom Svih svetih, koja je ‘pala’ na prvi petak u mjesecu studenom.
Ova svetkovina jedna je od onih koje su s vremenom poprimile drugačije značenje od onog izvornog. Razlog tome je Dušni dan, koji se obilježava dan kasnije i koji je posvećen pokojnima i obilasku njihovih posljednjih prebivališta. Kako su Svi sveti državni blagdan, pa tako i neradni dan, vjernici su običaje Dušnog dana prebacili na Sve svete, pa tako ova svetkovina danas ljude asocira na groblja, tugu i crninu. Često ju se u narodu naziva i Danom mrtvih, što je potpuno pogrešno. Kad se tome onda još pridoda i novouvezena Noć vještica sa svojim jezivim karakterom, dobije se nešto potpuno drugačije od same biti svetkovine Svih svetih. Ali, tako je to, ne bi mi bili mi, kad ne bi nekritički prihvatili baš sve što nam se servira s Boga sve više lišenog Zapada.
Svi sveti nisu dan žalosti i suza, nego, naprotiv, dan radosti. Neke župe (Sesvete) tog dana čak slave i svoj crkveni god. Ovom svetkovinom prisjećamo se svih svetaca, onih koji su kanonizirani, ali i onih nepoznatih, koji još nisu doživjeli tu milost. Svi sveti su prilika bolje se upoznati sa svecima i njihovom posvećenosti Bogu, ugledati se na njih i slijediti njihov primjer. Štovanje svetaca duboko je ukorijenjeno u Katoličkoj Crkvi, toliko da odnos prema njima ponekad dolazi u sukob s prvom Božjom zapovijedi. Iako su svi sveci uvijek pokazivali prema Kristu, a sebe stavljali u drugi plan, vjernici od njih često prave božanstva i nedostižni ideal, umjesto da ih pokušaju slijediti i na neki način sami sebe posvetiti.
Na spomen vlastite svetosti, vjernici će uglavnom odmahnuti rukom u stilu: „Ma, nije to za mene, daleko sam ja od toga“, smatrajući svece nekakvim uzvišenim stvorenjima bez mane. Pogrešno, jer sveci nisu bezgrešni, još manje savršeni. Sveci su jedni od nas, obični ljudi, koji su smisao života pronašli u Bogu, maknuvši u stranu sve što ih je kočilo na putu prema Njemu. Rječnikom Svetog Pisma, odabrali su bolji dio, dio koji im se neće oduzeti.
Njihov život može biti primjer svima, pa i onima koji sebe nikako ne mogu vidjeti svetima. Poznata je ona izreka:
„Sveci se ne rađaju, svecem se postaje svaki dan.“
A ima i još jedna, meni osobno možda još i ljepša:
„Svaki svetac ima prošlost, svaki grešnik ima budućnost.“
Današnji dan idealna je prilika za malo razmisliti o tome.