Donald Milanović

PIŠE: Ante JUKIĆ

Iako je on glavni lik, nije ovo crtica o novom/starom hrvatskom predsjedniku. Tema su njegovi birači, točnije, jedan dio njih. Zanimljivo je to, stvarno. Prije nešto više od dva mjeseca održavali su se jedni drugi predsjednički izbori, tamo preko ‘bare’. Tad se cijela hrvatska ‘napredno-progresivna’ scena dignula na stražnje noge, kako bi izrazila svoju zabrinutost, pa čak i zgroženost zbog moguće pobjede Donalda Trumpa.

Nema tko se nije oglasio od naših vrhovnih autoriteta, svi su se osjetili pozvani upozoriti nas na opasnost koja prijeti Americi, ali i cijelom čovječanstvu. Rasist, fašist, ksenofob, ravnozemljaš, antivakser, kriminalac, silovatelj, zlostavljač i luđak samo su neki epiteti koje je Trump po već standardnom obrascu dobio. Kad je vidio svu tu histeriju, čovjek se samo mogao zapitati: „Stvarno, ako su se toliko uspjenili zbog izbora tisućama kilometara daleko od nas, kako bi to tek izgledalo da i mi u Hrvatskoj imamo jednog Trumpa?“.

Što je najzanimljivije, tako nešto ne moramo više zamišljati, u to smo se mogli uvjeriti. Nemojte me krivo shvatiti (a i možete, ne bi bilo prvi put), ne stavljam ja znak jednakosti između Trumpa i Milanovića, to nisu moje riječi. To govore upravo oni mediji na koje se naša ‘napredno-progresivna’ ekipa inače poziva. Dakle, njihova klika. Oni su Milanovića prozvali hrvatskim Trumpom, nazvali ga ruskim igračem, stavili uz bok Putinu, Orbanu i ostalima ‘personama non grata’. I onda se logično postavlja pitanje: „Gdje je zapelo?“. Zašto je sad odjednom u našoj državi prihvatljivo, pa čak i poželjno, ono što je prije dva mjeseca u Americi bilo zastrašujuće? Govorimo li možda o dvostrukim kriterijima i licemjerju?

E, da, zamislimo još nešto. Recimo da je neki političar s takozvane desne strane spektra, podrazumijeva se da je fašist, antivakser, putinovac, trumpovac i ravnozemljaš, nazivao naše ‘napredno-progresivne’ gospođe imenima koja je koristio hrvatski predsjednik. Pokušavam si predočiti tu količinu histerije i decibela, ali mi nikako ne ide. Ono što, pak, znam, je da su neki ‘ekstremni desničari’ i za puno banalniji vokabular doživjeli linč ‘napredno-progresivnog’ prijekog suda. U ovom slučaju, kako se ono kaže, pojeo vuk magare. Ništa posebno, nema veze ni što ga mediji svrstavaju uz bok najnepoćudnijim likovima u svijetu, ne smeta ni što se ruga s vama. Postoji viši cilj, a kad je tako, sve drugo se zaboravlja.

Ekstremna ljevica generalno ima problem s činjenicama, istinom pogotovo. Malo ih muče i dvostruka kriteriji i licemjerje. No, na njihovu sreću, sve se to da riješiti, budući da nemaju problema sa sramom i obrazom.