✍️ Mladen KEVO
Kristijan Aleksić prvi je put ubio 1994., kada je bio star 18 godina. Njegova žrtva bila je 22-godišnja Marijana Sučević. Ubojstvo je planirao, a izvršio ga je nožem za rezanje kruha. Izbrusio je vrh noža, djevojku napao s leđa i zadao joj 17 rana. Otkriven je tek nakon proteka više godina jer se sam hvalio počinjenjem ubojstva. Županijski sud u Splitu 2002. godine osudio ga je na 12 godina zatvora, a Vrhovni sud tu je kaznu povisio na 14 godina. Dva suca Vrhovnog suda pustili su ga iz zatvora 7 mjeseci prije roka?!
`DORH je morao tražiti pritvor i tijekom suđenja morao je biti u pritvoru, postojala je opasnost od ponavljanja djela. Ako netko tko je počinio tako veliko kazneno djelo, kao što je ubojstvo, nakon izlaska iz zatvora, odmah ili relativno brzo, počini novo kazneno djelo, kao što je to s prerađivanjem oružja, to ukazuje da je sklon vršenju kaznenih djela i da postoji opasnost da će počiniti isto ili teže kazneno djelo. To je školski primjer gdje se određuje pritvor, ali DORH nije reagirao 2,5 godine…`, kaže odvjetnik Nobilo.
`U ovom konkretnom slučaju, imamo čovjeka koji je bio osuđen za ubojstvo, nakon toga je živio od socijalne pomoći i jedinu radnu energiju usmjeravao je na izradu oružja. Zar je itko očekivao od čovjeka koji ima iskustvo ubijanja, koji je usmjeren na izradu oružja i čiji se rječnik sastoji od prijetnji sugrađanima – da on neće opet ubiti? Suočimo se s time da smo društvo koje priprema ubojice, a nakon toga licemjerno nad žrtvama prolijevamo suze`, kaže teolog i filozof Marko Vučetić.
`Ubio ga je sistem. Onaj isti koji Banožiću omogućuje privatan ulaz u policijsku postaju kao na audijenciju nakon što je ubio čovjeka, onaj isti koji taj isti Banožić koristi za kazneno prijavljivanje svjedoka jer mu se ne sviđa što je bio prisutan u vrijeme nesreće pa je svjedok. Kriv je isti onaj sustav koji je povjerovao u Horvatinčićevu sinkopu kad je treći put ubio nekog, kojoj nitko nije kriv za smrt radnika Jadrolinije, kriva je ista ona država koja je iznjedrila Pavleke, Beroše, Barbariće…`, kaže zastupnik Ranko Ostojić.
Ja kažem. Prvi put imamo potpuno nepobitno javno vidljivo neobjašnjivo nepostupanje DORH-a, čije su direktne posljedice da jednom maturantu kupljeno maturalno odijelo neće poslužit za maturalnu zabavu – nego je ono mrtvačka odora u kojoj je pokopan nakon što ga je ubio manijak, bez ikakva povoda – dok mu je mladić dostavljao pizzu. Hrvatska se u 35 godina nagledala svega i svačega. Nasilje je postalo obrazac društvenog ponašanja jer kao siledžija najbolje postižeš materijalne i druge probitke.
Ovdje više nije samo uništeno i ono malo kredibilnosti DORH-a. Ovdje je Država izgubila elementarnu funkciju. Ona je sasvim nesposobna obične nevine ljude zaštititi od ubojica i nasilnika. Sve što HDZ kao Izvršna vlast zna to je `dignuti specijalce da traže počinitelja`. Ovakve monstrume se ne privodi, niti im se sudi, nego ih se u potjeri jednostavno riješi i priča gotova: nakon toga Država je bolje i sigurnije mjesto za život. Ovo mu nije prvo nego drugo brutalno ubojstvo. Koliko ovakvih još slobodno šeta?
Drniš, Dalmacija i cijela Hrvatska (još jednom) `u potpunom su šoku`. Ali, umjesto gnjevnih javnih reakcija, politički obrazac Nacije strah je za vlastitu guzicu, uz daljnje povlačenje mirnih građana s ulica i trgova te svođenje njihove javne interakcije na minimum minimuma, stupidno naivno misleći kako će time sačuvati privide osobne sigurnosti, kako ‘ako se paze – njima se to neće dogoditi’. Hoće. Za to vrijeme, kao da u RH vlada sigurnosna idila – Božinović laprda ‘o sigurnosti Sredozemlja kao uvjetu za sigurnost EU’?!
Šef policije, koji ne može zaštititi jednog nedužnog Maturanta – štitio bi čitavo Sredozemlje?! U mandatima Plenkovića, Božinovića, Habijana i Turudića dobili smo onu fazu disfunkcionalne države – u kojoj je država grobar što donosi mrtvačke vreće na mjesta zločina. Nakon toga nikom ništa; nije kriva Vlada, nije kriv premijer, nisu krivi ministri, nije kriv glavni državni odvjetnik – `Mir, mir – Nitko nije kriv`. Obriše se krv osamnaestogodišnjaka na stepenicama, neuručena pizza baci se u kantu za smeće i to je to.
Isključenje Sokola iz HDZ-a, kako bi se poslala poruka svim aspirantima na AP-ovo mjesto, glavni je posao kojim se ovih dana bave ljudi koji bi kao Izvršna vlast trebali upravljati državom te osigurati javni red i mir. Sustav je toliko korumpiran i ogrezao da on sam ne samo da ne spriječava, nego – SUSTAV PROIZVODI NASILJE – koje na kraju završava i ovako. Takav sustav i ovakva država ne trebaju nikome i to je sad na dnevnom redu – kako to prekinuti i okončati? Zastupnik Grmoja govori o ‘spaljivanju Pravosuđa’.
Ako ne većina, tako misli bar trećina građana. Hipokratova je misao: “Očajna vremena zahtjevaju očajničke mjere”. Ovo su očajna vremena. I tu ima neizbježne nužde da se svatko od nas o njima odredi. Ubojstvo šefa krim policije u Zagorju kvalificira se `napadom na Sigurnost i na Državu`. Kad ubiju Ivanu Hodak smjeni se tri dužnosnika. Ali, kad 12. lipnja 2008. ubiju Luku Ritza ili kad 16. svibnja 2026. ubiju Luku Milovca – nitko se ne smjenjuje i nitko nije kriv, jer `to nije napad na Sigurnost ni na Državu`.
Obični ljudi smiju biti ubijeni – njihovi/naši/vaši životi – potrošna su roba. Tek kad stradaju šef policije ili kćer iz etablirane obitelji, tek onda padaju ostavke i država je uznemirena. Hrvati su pristali na to i zato će biti sve gore i još gore. Može li gore? U ovakvoj državi može. Danas pišu: `Pretučen u Zagrebu prije tri mjeseca, Policija – Istraga je u tijeku`?! Današnji Nacional: `Toga nema nigdje – Zlatko Mateša na čelo HOO-a postavio osobu koja je pod izvidima USKOK-a`?! Sjećate li se svih palih presuda?
Sjećate li se presude `Ličkom Tuđmanu` kad je sudac zaključio `guranje njegovog prsta u anus američkoj košarkašici – nije silovanje`? Sjećate li se Internet Ankete 100 tisuća čitatelja, u kojoj 94 % građana nema povjerenja u nacionalno pravosuđe i smatra ga korumpiranim? Sjećate li se susreta s optuženikom Uskoka Mamićem – suca Ivana Turudića? Sjećate li se kad je tog suca Hadezeova parlamentarna većina izabrala za Glavnog državnog odvjetnika? Sjećate li se što sam taj dan, 7.veljače 2024. napisao? Ovo!
`Ljudi s uskočkim optužnicama sjedili su u Saboru te legalno glasali za izbor novog glavnog državnog odvjetnika?! Pa zašto onda šefa DORH-a sebi ne bi biralo pet tisuća osuđenih građana Hrvatske u hrvatskim zatvorima? Zašto ga ne bi birali izbacivači i reketari, kamatari i vlasnici bordela? Prema ovim kriterijima nema nekih posebnih zakonskih zapreka. Pa, gdje toga još ima u Evropi ili u Svijetu? U Burkini Faso ili Centralnoafričkoj Republici! Ma ne, to su države koje ipak bar malo drže do sebe.`
Nego. Sjećate li se suđenja kineskoj Četveročlanoj bandi? Mao Ce-tungovoj supruzi, Jiang Qing te Zhang Chunqiaou, Yao Wenyuanu i Wang Hongwenu, nazvanima Četveročlana banda, pod optužbom zbog različitih zločina, suđenje je započelo u studenom 1980. godine. Dana 25. siječnja 1981. sud je osudio Jiang Qing i Zhang Chunqiao na smrt, s dvogodišnjom odgodom. Yao Wenyuan osuđen je na doživotni zatvor, a Wang Hongwen na 20 godina. Smrtne kazne zamijenjene su im doživotnim zatvorom.
Završno. Hrvatska nije kao Kina imala `Kulturnu revoluciju`. Ali, ju je zadesio institucionalni kolaps, do nivoa da svjedočimo slomu ne samo pravne države, nego ukupnom slomu države: kao političkog koncepta, kao sigurnosnog okvira i kao funkcionalnog sustava. Fizička i pravna nedodirljivost vrha oligarhije na jednoj strani. Na drugoj: pravna i fizička nesigurnost, neizvjesnost i strah, nasilje i teror, ubojstva i silovanja, paleži i miniranja, ucjene i otmice. I policija koja `paradira s dugim cijevima` kad je sve gotovo.
Pravno je dokazivo kako su: Andrej Plenković kao premijer posljednjih deset godina, Davor Božinović kao ministar unutrašnjih poslova posljednjih devet godina, Ivan Turudić kao Glavni državni odvjetnik posljednjih dvije godine i kao predsjednik Županijskog suda u Zagrebu 13 godina prije toga, te Damir Habijan kao ministar pravosuđa u posljednje dvije godine (kao i njegov prethodnik Ivan Malenica) – direktno odgovorni za slom države. U tom smislu i oni su `Četveročlana banda`.
Još je nešto izvjesno! Ovo. Konačna odgovornost leži na četiri milijuna nas Hrvata, kalkulantskih kukavica, sebičnih sitnoračundžija, čuvara mrvica vlastitih života i egistencija, ovih trosjed divizija koje – od ubojstva Luke Ritza do ubojstva Luke Milovca – 18 godina sve nezainteresirano prate, skrušeno kleče na Evanđelja po Luki (`Kako mjerite tako će i vama mjeriti…`) savjest gušeći mislima: `Dobro je, nije u pitanju moj sin, nije u pitanju moj Luka`. Dok četvrtina, zdušno, glasa za produžetak i nastavak ovog ludila.
P. S. I što još, što uopće zapisati o svirepom ubojstvu drniškog maturanta Luke Milovca? Ono, potrošeno patetično, uobičajeno licemjerno, tako hrvatsko, kako: `On sad pleše s anđelima i nasmiješen gleda nas s neba`? Ne! Nego ovo. Dragi Luka: kao Društvo, izdali smo te svi mi koji još ne plešemo s anđelima u kolu. Izdao te Tvoj Drniš, izdala te Tvoja Dalmacija, isporučila te Tvoja Hrvatska, ona koja je tvoju smrt već potisnula u bunker svih potiskivanja svega što nam svakodnevno rade, ova što već kupuje gajbe pive i kokice te navlači kockaste dresove, kako bi opušteno na SP `navijala za Vatrene`. Ostali smo Ti dužni Tvoju maturu, ostali smo Ti dužni Tvoju mladost, ostali smo Ti dužni Tvoj život. Ostali smo Ti dužni – Tvoje Sve. Obukli smo te u maturalno odijelo, položili u mrtvački sanduk, zapalili par svijeća, tvoja razrednica pustila je suzu. I to je to. Od ove i od ovakve države – nisi ni mogao Luka – očekivati više.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.