Pola stoljeća života, 42 godine iza objektiva i bezbroj zabilježenih trenutaka slavonske ravnice – sve je to stalo u jubilarnu samostalnu izložbu Dražena Bote pod nazivom “Mokarac – imaginarni slavonski krajolik”, otvorenu u Galeriji fotografije Meraja upravo na autorov 50. rođendan.
Izložba donosi novi ciklus fotografija nastao višegodišnjim istraživanjem slavonskog krajolika, ali ne kroz dokumentarni pogled, nego kroz autorsku interpretaciju u kojoj se priroda, boje starih slavonskih kuća i teksture pročelja pretaču u posve nove, gotovo nadrealne vizualne cjeline. Posjetitelji će je moći razgledati do kraja kolovoza.
– Mokarac je ivankovački toponim prisvojen kao zajednički naziv za sve što radim fotografski, pomalo i ne na naglo gotovo kao osobna fotografska, odnosno kreativna filozofija. Mokarac je gotovo cjeloživotna tema, u različitim fotografskim interpretacijama, od lokalnog toponima do likovnog fotografskog sinonima… Ova serija fotografija od stvarne slike donosi krajolik na posve nov, pomalo čudesan način.
Pretapajući boje podloge s pročelja starih slavonskih kuća, kombinacijom njihovih boja i tekstura sa slikama krajolika dobivam nestvarne, kako sam ih u naslovu izložbe nazvao, imaginarne krajolike. Oni postaju nova slika, tonski i kolorom pomaknuta od stvarnosti, vrlo narativni i pogodni za daljnje domaštavanje promatrača. Sve skupa je plod višegodišnjeg fotografskog rada, nakupina doživljaja motiva kao i životnih iskustava; u biti vrlo osobna, a ispostavlja se prijemčiva i drugima – čuli smo od autora i slavljenika.
Prof. dr. sc. Goran Rem, jedan od najuglednijih hrvatskih književnih teoretičara i esejista, u svom je osvrtu ostao vjeran prepoznatljivom poetskom izrazu:
– Noć, đeram i krajputaška kapelčica, čist su Matošev znači naš navoluminozniji Nokturno tišine, svjetlo je pak san, ogromna rastvorenost plavog špahtlama nabacuje nanose boja sve do bezboja na natopljenom dlanu koji razgrće obližnje granje, naime – razboja koji tka sitnu svjetluščicu zjene.
Kiparica dr. art. Vlatka Škoro, pak, u Botinim fotografijama prepoznaje posebnu atmosferu odsutnosti i prisutnosti:
– Botini kadrovi na prvi pogled djeluju postapokaliptično, no unatoč fizičkoj odsutnosti, odražavaju bezvremensku prisutnost i trag čovjeka. Melankolija slavonskog krajolika s nagovještajem nade, koju autor pronalazi svojom iskrenom predanošću motivu.
Sličan dojam izložba je ostavila i na dr. sc. Katarinu Bušić, muzejsku savjetnicu Etnografskog muzeja u Zagrebu:
– Mokarac nije tek mjesto. To je prostor promatranja, strpljenja i pripadanja. Prepletanjem prirode i tragova čovjeka nastaju slike u kojima se brišu granice između krajolika i arhitekture, stvarajući tihu priču o prolaznosti, pamćenju i trajnoj ljepoti slavonskog prostora.
Otvorenju izložbe nazočio je i vinkovački gradonačelnik Josip Romić, koji je Botin jubilej nazvao velikim trenutkom za vinkovačku fotografiju:
– Draženov pogled kroz objektiv uvijek je poseban. U naizgled običnim prizorima pronalazi ono što mnogi od nas ne primjećuju, a ovom je izložbom pokazao koliko je ljepote skriveno upravo u našem zavičaju. Siguran sam da je ovo tek polovica njegova stvaralačkog puta i da nas njegova najbolja djela tek čekaju.
Osim što predstavlja pregled autorskog ciklusa, “Mokarac – imaginarni slavonski krajolik” je i svojevrsna proslava života provedenog iza objektiva. Nakon 42 godine fotografskog stvaralaštva, Dražen Bota iznova potvrđuje kako najveće priče često nastaju ondje gdje ih većina prolaznika ni ne primijeti; u magli nad slavonskim poljima, na ispucalim pročeljima starih kuća i u tišini krajolika koji uporno čuva svoje uspomene.
Za kraj, donosimo fotogaleriju koja možda najbolje govori ono što riječima nije moguće opisati…
