Drugo lice medalje

PIŠE: Ante JUKIĆ 

Puno toga čovjek može naučiti na internetu, svakakvih se stvari može pročitati. O politici, znanosti, sportu, religiji i društvu općenito. Iz mojih tekstova također se dosta može naučiti. Ne nužno čitatelji, nego prvenstveno ja. U ovih sad već više od pola godine, mnogo sam toga spoznao, a najviše o – samome sebi. Neke sam stvari, doduše, naslućivao, neke me i nisu toliko iznenadile, ali neke su me baš ono zatekle. Ni u ludilu nisam mogao zamisliti da sam to što jesam.

Dakle, evo što sam o sebi naučio iz svojih tekstova. Ja sam ustaša, komunist, fašist, Srbin, četnik, hajdukovac, dinamovac, teoretičar zavjere, dnovinar, udbaš, antivakser, orjunaški sin, klaun, HDZ-ovac… I to ne bilo kakav, nego plaćeni, naravno. Isto tako sam i ovca, katoliban, neradnik, huligan, mamićevac, glupan, budala i nepismeni idiot s viškom slobodnog vremena. A evo, sad po novom, i ovisnik o kupovini i pekarskim proizvodima.

Mrzim sve hrvatsko, žene, Srbe, Židove, razne ugrožene skupine, blagajnice, Orion, vatrogasce, rudare, tamburicu, Dalića, trkače, frizere, Vinkovačke jeseni, Cibaliju, Hajduk, Dinamo, pse, Bjelicu, navijače… Nemam pojma o politici i nogometu, kao što nemam ni smisla za humor. Kako bi neki rekli, smisao za humor mi je smiješan. Zaštitnik sam krupnog kapitala, na nekoliko sam platnih lista, bezosjećajan sam i okrutan. Da ne bi ispalo kako samo mrzim, ima tu i ljubavi. Volim narodnjake, volim se rugati i omalovažavati druge.

E sad, kad pogledam taj popis, ne mogu se ne složiti s njime. To sam ja, glavom i bradom. I mogu vam reći kako sam, na neki čudan način, pomalo i ponosan. Mnogi ljudi imaju dosadan život, ničime se ne ističu među gomilom, tako da nitko ne bi ni primijetio kad bi odjednom nestali. A, gle mene! Imati toliko karakteristika i crta osobnosti, pa to je čudo! Neću ni spominjati koliko su neke od njih naizgled nespojive jedna s drugom. Dinamičan je i zanimljiv moj život, nema što. Zanima me, može li tko ovo nadmašiti?

Odmah idem otrčati majci i reći joj kakav je spektar osobnosti donijela na svijet. I dosad je ona bila ponosna na mene, ali kad ovo vidi, srce će joj biti veliko kao Velika. Nije ni ona svjesna što sve čuči u voljenom joj sinu. Ipak, morat ću joj uputiti i jednu kritiku, morat ću je priupitati zašto mi je lagala sve ovo vrijeme. Uvijek mi je, naime, govorila kako sam ime dobio po didi, no čitatelji su mi otvorili oči i po tom pitanju. Iako, mogao sam i sam to shvatiti, nije to baš toliko teško povezati, dovoljno je samo zbrojiti dva i dva. To sam čak i ja ovako glup mogao dokučiti. Ante, pa još u Hrvatskoj. I mrzi sve živo. Jasno je tko je taj Ante po kome su me nazvali. Imenjak iz Padove sigurno nije. Pametnom dosta.

Jedino, ima nešto na ovom popisu s čime se ne mogu složiti. Nešto što me, moram priznati, malo vrijeđa i pogađa. Nešto što naprosto nije istina. Preko svih ovih stvari još mogu prijeći, no negdje ipak moram povući crtu. Svima onima koji kažu da sam idiot s viškom slobodnog vremena, imam nešto poručiti. Možda nije pristojno, ali s nekim ljudima jednostavno ne možeš drugačije.

Dakle, ja definitivno nemam viška slobodnog vremena…

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.