PIŠE: Ante JUKIĆ
Moram priznati, ovo mi je jedan od najdražih tekstova. Zašto? Pa, sretan sam što sam ga uopće napisao. Prošlo je, naime, evo već mjesec dana od toliko najavljivanog smaka svijeta s epicentrom u Washingtonu, a još uvijek sam živ. Du-du-du, nema nam pomoći…, slušali smo još tamo od početka studenog, čekala se samo službena potvrda, no čovječanstvo je ipak nekako preživjelo. Bar zasad. Ovako, dakle, izgleda život nakon smaka svijeta. Nije bajno, ali nije baš ni toliko strašno…
Ne bih želio previše komentirati političke odluke novog/starog predsjednika SAD-a, ne razumijem se previše u to. Pogotovo se tek ne bih želio upuštati u procjene o tome što su njegove stvarne namjere i što se krije u pozadini. Za razliku od onih koji to sve znaju iz prve ruke, u to nisam upućen. Zato bih se radije bavio činjenicama.
Evo prve; Trump nije bio predsjednik od 2021. do 2025. godine. Pa potom i druge: U tom vremenskom razdoblju, dok je u Bijeloj kući sjedio netko drugi, započela su i još traju dva velika rata, širom svijeta događaju se teroristički napadi s uglavnom istim potpisom, inflacija divlja… Ima toga još, ali ne treba dalje nabrajati, i ovo je dovoljno. Sve vidimo, barem oni koji još uvijek više vjeruju svojim očima, nego medijima. Ima ih, navodno, i takvih.
Dakle, sva ova upozorenja, zabrinutost i neskriveni očaj zbog onoga što će se dogoditi čovječanstvu nakon što, kako kažu, narančasti luđak preuzme vlast, djeluju u najmanju ruku smiješno. Kao, eto, svijet je dosad bio mirno i spokojno mjesto za život, med i mlijeko tekli su u potocima, pa će on to sad sve razbucati i sravniti sa zemljom. Ne može on puno toga pokvariti, može se tek eventualno pridružiti ‘zabavi’. Možda i je luđak, ali sigurno nije jedini. To su, dakle, činjenice. Ili ćemo možda Trumpa okriviti i za sve ono loše što se dogodilo dok on nije ponovno postao predsjednik?
Svašta on govori i planira, ima tu stvarno svega, no zasad se još ništa spektakularno nije dogodilo. Sve je još uvijek na razini ‘trash talka’. I sad dolazimo do još jedne činjenice, koja je porazna za Europsku uniju i njezino poimanje politike. Trump je odmah prvog dana po povratku na staro radno mjesto potpisao na desetke uredbi, donio mnoštvo zakona. Počeo je odstranjivati proračunske krpelje, uvoditi carine i preuzeo konce kad su ratovi u pitanju. Nema tu onih famoznih 100 dana koje je potrebno dati svakoj novoj vlasti.
Znam često čuti kako se on prvenstveno brine za interese svoje zemlje. Stvarno, tko bi to rekao? Američki predsjednik, pa se prvenstveno brine za Ameriku? Nama je to možda teško pojmiti, jer naši uglavnom uvijek kao sluge gledaju što im gospodar ima reći, ali da, ima i političara koje to previše ne zanima. I nije ova nikakva obrana Trumpove politike, ima on i puno jačih pera za to, ovu su jednostavno činjenice. Kakve god mu namjere bile, kakve god odluke, on ih donosi. Brzo, efikasno, na dnevnoj bazi. I samo su dvije mogućnosti. Ili je stvarno najveća opasnost po čovječanstvo, ili ipak nije toliko loš. Ako je ovo potonje, onda je cijela ova histerija promašena. Ako, pak, zaista imamo problema s luđakom, onda je europskim čelnicima krajnje vrijeme nešto poduzeti.
I tu onda dolazimo do zadnje činjenice, najporaznije za današnju Europu. Trump i njegova administracija svemirski su brod za ovaj tromi i glomazni EU aparat. Svaka odluka u Bruxellesu mora proći milijun rasprava, povjerenstava, usuglašavanja, interpolacija. Dok oni sazovu sjednicu, Trump je već pet odluka donio. Rat u Ukrajini počeo je prije sad već tri godine, problemi s migrantima eskaliraju diljem Europe, i što se mijenja po tom pitanju? Ništa. Razmatra se i dogovara. Ali, takva su vremena očito došla. Ima puno važnijih tema koje more ove moderne europske birokrate. U prvom planu su ekologija i životinje, treba promovirati samoodrživost i vožnju biciklom. Istjerati stvari na čistac s Nuttelom, utvrditi ima li jednak udio lješnjaka u Njemačkoj i Hrvatskoj. Uvesti dovoljan broj rodova i spolova, da bi svi mogli pronaći u nečemu. Je li i drvo osoba, kako obuzdati krave i njihove ispušne plinove? To su ključne teme današnje Europe. I sve udruge koje se time bave treba obilato financirati.
Pomalo mi je to znakovito. Svakakvih je stvari Trump izrekao u zadnjih mjesec-dva, najavio ludih akcija. Od završetka ratova, do širenja teritorija SAD-a. Dosta je bure i decibela podignuo svojim nastupima, no neke krugove čini se ništa nije toliko bacilo u očaj, kao jedna njegova uredba odmah po inauguraciji. Čovjek je, zamislite, proglasio da postoje samo dva spola. Skandal!
Pa je onda i zabranio transrodnim sportašima nastup u ženskoj konkurenciji, potom i s proračuna skinuo brojne parazitske ‘woke’ udruge. Sve mu se, izgleda, još može oprostiti, ali ovo nikako. Eto, u takvom svijetu mi danas živimo. U svijetu u kojem se uopće mora zakonom urediti, da postoje samo dva spola. Dovoljno je to porazno samo po sebi, a što onda reći za bijes i ogorčenost nekih krugova uslijed takve odluke. Ali, da. Trump je luđak, sve ostalo je super. Ništa dirati, dobro je ovako…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.