PIŠE: Ante JUKIĆ
Osluškujem malo komentare nakon jučerašnje utakmice, uglavnom su svi oduševljeni prezentacijom Nebeskoplavih. Kažu neki: „Da tako igraju svaku utakmicu, prošetali bi se Drugom ligom.“ Drugi se opet pitaju: „Gdje vam je taj pristup bio protiv Hrvaca?“
Efektno zvuči, ali potpuno promašeno. Nogomet je toliko popularan i zanimljiv baš zato što nije matematika. Ako A pobijedi B, a B C, to uopće ne znači da će A pobijediti C. Svaka utakmica je priča za sebe, s drugačijim očekivanjima i postavkama, tisućama faktora koji utječu na rezultat. Kao što se pitaju navijači Cibalije, pitaju se i svi drugi. Dinamovima nije jasno kako momčad koji dobije Fenerbahče ‘legne’ od fenjeraša, kako možeš svladati Milan, a izgubiti od tamo neke Gorice. I Vukovar je, recimo, pobijedio Rijeku i Dinamo, skoro i Hajduka. Matematički gledano, s takvim skorom protiv tri najbolje momčadi u Hrvatskoj trebali bi Vukovarci biti prvi na tablici, a oni posljednji. Ne ide to baš tako.
Realno, Cibalia je od Hajduka ‘izgubila’ i prije početka utakmice. Nitko od igrača i trenera nije previše očekivao, a posebno zahtijevao. Ni što se tiče rezultata, ni igre. Tražila se samo maksimalna borbenost i ono toliko izlizano ‘ostavljanje srca na terenu’, pa što bude. A takve utakmice su često najlakše za igranje sa psihološkog aspekta. Nema pritiska, nema imperativa, ne moraš se zamarati igrom. Trebaš samo trčati i boriti se, protivnik je taj koji mora i koji diktira ritam utakmice. I onda, ako preživiš nekoliko uvodnih prilika protivnika koje će neminovno doći, elan raste, publika te nosi, tako da na kraju dobijemo utakmicu kakvu smo imali jučer. Ni prvi ni zadnji put da je momčad iz niže lige namučila favorita. A mogla je i pobijediti, ne bi ni to bilo nekakvo čudo.
No, nisu igrači Cibalije jučer dali puno više od sebe nego protiv, primjerice, Hrvaca. To je dojam koji se stječe kad gledaš momčad koja se pred punim tribinama brani protiv favorita, pa ga usporediš s istom tom momčadi koja pred praznim tribinama mora napadati protiv na ‘papiru’ slabije momčadi. Potpuno drugačija očekivanja, drugačije taktičke postavke. Naravno, atmosfera poput jučerašnje uvijek izvuče pokoji postotak više, ali, generalno, igrači uvijek daju svoj maksimum. Ne zato što neizmjerno vole klub i navijače, nego prvenstveno (i kup) zbog – sebe. Oni žive od nogometa, svojim igrama zarađuju ugovore.
Je li Cibalia igrala bajno protiv Karlovca? Nije, malo je toga pokazala s loptom u napadačkom dijelu, ali je pobijedila vodeću momčad prvenstva na njezinom terenu. A onda se ne analizira previše igra, u prvi plan stavljaju se borbenost i karakter. Ta je utakmica imala dosta sličnosti s ovom protiv Hajduka. S druge strane, imaš te Hrvace ili neku drugu utakmicu tog tipa gdje se očekivalo više, pa se izostanak rezultata automatski pripisuje lošem pristupu.
Tako je najlakše, to je univerzalno objašnjenja kad ti se ne ide u detaljnije analize. Jedna vratnica ili promašeni zicer, jedan sretni gol, i okrene se utakmica začas za 180 stupnjeva (ne za 360, što god vam rekli). I na kraju nitko se više ne sjeća kako je izgledala dotad. Ja još nisam čuo da su navijači zadovoljni pristupom kad se izgubi od lošijeg protivnika, niti da su nezadovoljni kad se skine favorita. A toliko je drugih faktora osim tog famoznog pristupa.
Nakon spektakla protiv Hajduka, Cibalia se vraća u svakodnevicu. Za nekoliko dana slijedi gostovanje kod Rudeša. U potpuno drugačijoj atmosferi, u dvoboju potpuno drugačijem i s taktičke i sa psihološke strane. I ako to ne bude izgledalo ovako dobro kao što je izgledalo u srijedu, to neće biti zbog pristupa i želje. U konačnosti, 120 minuta u nogama protiv kvalitetnijeg protivnika, emotivno i fizičko pražnjenje moraju ostaviti traga.
Bi li se Cibalia prošetala prvenstvom da uvijek igra kao protiv Hajduka? Ne bi, jer u svojoj konkurenciji Nebeskoplavi nisu autsajderi, tamo i oni moraju napadati, kreirati, ne može se Druga liga osvojiti taktikom s kojoj su (opravdano) ušli u dvoboj sa Splićanima. Naravno, to ne znači kako se igrači ne mogu šetati terenom, no mislim kako u tom slučaju nitko ne bi bio previše zadovoljan.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.