PIŠE: Ante JUKIĆ
Cijenjeni glavni urednik ovog portala upitao se jučer: Gdje su zastave, Hrvati? Pošto svakodnevno srećem, slušam i gledam sve skupine Hrvata koje ću navesti u ovom tekstu, utvaram si kako mogu ponešto reći o ovoj temi. I odgovoriti na urednikovo pitanje.
Dio stanovnika ove države ne gaji nikakve posebne emocije prema Lijepoj našoj. Ovo je, zapravo, teški eufemizam. Ako ćemo biti do kraja iskreni, itekako oni gaje emocije. Negativne. Tim ljudima je buđenje u Hrvatskoj najveća kazna i takvi ne bi istaknuli trobojnicu, taman da im život ovisi o tome. Eventualno možda ako bi morali platiti kaznu zbog toga. Jer, koliko god ne voljeli Hrvatsku, toliko vole novac koji u njoj zarađuju. Trobojnica nije njihova zastava, no zato postoje druge kojima bi vrlo rado mahali. Znamo i koje su boje te zastava. Ili, po novom, kojih boja.
Ti naši sugrađani, nazovimo ih ‘Skupina A’, jer bilo koji drugi izraz mogao bi se protumačiti kao govor mržnje, manjina su ovoj državi, ali su jako glasni. A imaju i popriličan broj medija uza sebe, zbog čega se ponekad stječe dojam kako ih ima puno više. Koliki je njihov stvarni broj, teško je procijeniti, iako se na osnovu rezultata izbora može dobiti neka okvirna slika. Skupinu A vrlo je lako prepoznati. Neprestano vrte iste floskule i parole o slučajnoj i pokradenoj državi, nije im strano ni Hrvatsku proglasiti zločinačkom, dovode u pitanje i izruguju se s tradicionalnim vrijednostima. Ipak, uza sve to, oni nisu najveći problem u Hrvatskoj, ili barem to ne bi trebali biti. S njima je sve jasno, a i, kao što sam već rekao, ipak su manjina. Zec leži u drugom grmu.
Nasuprot Skupine A, imamo Skupinu B. To su ljudi koji vole ove državu. Međutim, Skupina B nije homogena. Manji dio pripadnika te skupine jasno može odijeliti domoljublje i probleme s kojima se Hrvatska susreće. Oni će uvijek istaknuti zastavu i ponos zbog toga što su Hrvati, i neće to dovoditi u pitanje zbog toga što njihova domovina nije savršena. To je logičan i normalan način razmišljanja, no nažalost, takvi domoljubi danas su manjima, što možemo vidjeti i po broju izvješenih zastava povodom velikih praznika i blagdana.
I onda dolazimo do dominantne skupine ljudi u današnjoj Hrvatskoj. Oni isto vole ovu državu, pripadaju Skupini B, ali razmišljaju potpuno iracionalno i djetinjasto. Zašto? Pa zato što su potpali pod utjecaj Skupine A i njihovu agendu, kojoj je cilj širiti apatiju, beznađe i negativu. I ne samo što su progutali udicu, oni i sami sudjeluju u širenju te propagande, a da toga možda nisu ni svjesni. Političkim rječnikom rečeno, oni su korisni idioti Skupine A.
Ove naivne domoljublje prepoznat ćete po recitiranju uvijek istih teza o pokradenoj, opljačkanoj i opustošenoj državi. O mladima koji su zbog toga raseljeni po svijetu. O uništenim tvornicama, siromaštvu i beznađu. I onda povrh svega, kud još sve to iznova recikliraju, ‘mudro’ zaključuju kako zbog toga ne bi trebalo isticati zastave, kako se domoljublje uopće ne bi trebalo spominjati. Jer to je, po njima, nešto loše. Zato što se neki deklarirani domoljub pokazao lažnim ili zato što ova država nije savršena, ne bi trebalo isticati zastave? Rekao bih kako je ovo logika na razini male djece, ali neću, jer time bih uvrijedio malu djecu.
U tom svom sveznanju ti naivni domoljubi idu i korak dalje, pa samouvjereno kažu kako ovo nije Hrvatska za koju su se branitelji borili. Jer, eto, oni su pričali sa svim braniteljima, čak i onim poginulima, pa znaju. I tako zapravo vrijeđaju branitelje, prikazujući ih naivnim i priglupim ljudima. Iako su u cijeloj ovoj priči upravo takvi domoljubi naivni, da ovaj drugi epitet ne spominjem. Branitelji su se borili za samostalnu Hrvatsku, protiv agresora. I oni su u svojoj misiji uspjeli, što znači kako je ova Hrvatska upravo ona za koju su se borili. A to što nije savršena i što puno toga može bolje, drugi je par opanaka. A bolje sigurno neće biti, ako iz protesta odbijamo izvjesiti zastave.
Nema što, ona Skupina A s kojom sam započeo ovaj tekst može biti vrlo zadovoljna. Fino su zamutili vodu i bacili udicu. Manji broj domoljuba pročitao je njihovu igru i jasno može razaznati odakle vjetar puše. Oni s ponosom ističu zastavu, a probleme rješavaju na drugi način. Onaj veći broj, nažalost, sudjeluje u kreiranju raspoloženja koje nas je i dovelo do toga, da za Dan državnosti moramo dobro gledati, želimo li na pročeljima naići na trobojnicu.
Takve buntovne domoljube bih upitao; slavite li vi rođendane svoje djece ili ih se stidite zato što nisu savršena? Ponosite li se klubom za koji navijate ili ga se stidite zato što je tamo neki njegov dužnosnik jednom nešto zamračio? I jeste li uopće imali logiku u školi, jer ovaj vaš način razmišljanja je sve, samo ne takav?
A poslije pitanja, evo i jednog savjeta. Kad govorite nešto u javnosti i držite predavanja, dobro pripazite tko će s odobravanjem i ushićenjem popratiti vaše litanije. Ako su to ljudi koji vam nisu bliski i s kojima nemate nikakve ideološke poveznice, to je poziv na oprez. I znak da ste možda upravo postali korisni idiot. A koliko je god dobro kad je čovjek koristan, postoje i situacije u kojima je ipak bolje biti ostati po strani. I biti beskoristan…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.