PIŠE: Ante JUKIĆ
Posljednji dan mjeseca rujna u katoličkom kalendaru rezerviran je za svetog Jeronima. Riječ je o svecu rođenom na području Dalmacije, zbog čega ga na neki način možemo smatrati i našim, premda u to vrijeme u Dalmaciji nisu živjeli Hrvati. Bilo je to oko 347. godine, kad se sveti Jeronim rodio u Stridonu. Vrlo rano, još praktički kao dječak, otišao je na studij u Rim, gdje je i kršten. Kao mladić prigrlio je pokornički i asketski život. Oko 370. godine napustio je svjetovni način života i zaputio se na Istok. Preko Carigrada stigao je do Antiohije, koja je u to vrijeme bila jedno od važnijih središta kršćanske znanosti. Antiohijski biskup Paulin zaredio ga je za svećenika.
Nakon boravka na Istoku, još se jednom vratio u Rim, no nije se tamo dugo zadržao, budući da je zbog svoje naravi i britkog jezika stekao mnoge neprijatelje. Konačno utočište pronašao je u Betlehemu gdje se doselio 386. godine. U Isusovom rodnom gradu boravio je sve do smrti, koja se zbila 419. ili 420. godine. Godine provedene u Betlehemu najplodnije su razdoblje Jeronimova života. Poseban predmet njegova zanimanja bilo je Sveto Pismo. Napisao je mnoga djela te tematike, a najpoznatije među njima i Jeronimova najveća ostavština je Vulgata, prijevod Biblije na latinski jezik. Zajedno s Ambrozijem, Augustinom i Grgurom Velikim, čini kvartet velikih crkvenih otava Zapadne crkve.
Sveti Jeronim dosta se štuje u Hrvatskoj, posebno u Dalmaciji, koja ga je prigrlila za svog zaštitnika i gdje je njegovo ime u raznim izvedenicama (Jeronim, Jere, Jerko…) dosta često. Uz Dalmaciju se veže i jedna od najpoznatijih anegdota iz njegovog života. Navodno je, i sam svjestan svoje teške naravi, sveti Jeronim jednom prigodom zavapio: „Oprosti mi, Gospode, što sam Dalmatinac!“.
Svoga Jeru imaju i Vinkovci. Riječ je o mnogima poznatom i dragom fratru iz Male Crkve, kojemu ovom prilikom želimo blagoslovljen imendan! Naravno, iste želje upućujemo i svim drugim današnjim slavljenicima!