✍️ Mladen KEVO
Postoje skupovi i prosvjedi na kojima je najvažnije ono što je izrečeno na njima. No, postoje i oni na kojima je najvažnije ono što nije izrečeno, odnosno ono što je netko spriječio da se javno izgovori, a bilo je pripremljeno i planirano. Udruga `Gospić je naš dom` održala je svoj i prvi i zadnji prosvjed u Zagrebu. Prvi, jer su im ga omogućili odluka Predsjednika da sazove izvanrednu sjednicu Sabora, Oporba svojim diskusijama, Građani svojim odazivom i Grad Zagreb nesebičnom organizacijskom logistikom.
A zadnji jer se pokazalo da se ipak radi `o malim ljudima iz male sredine` koja je i dalje potpuno u kandžama kriminalne koruptivne hobotnice, koja se zove HDZ, a u ime koje Vlada – vlada. Govoriti sat i pol o Ekocidu u Gospiću u metaforama, kao da su ga počinili vanzemaljci; ne spomenuti one koji su ga omogućili i sproveli kako bi trajno zatrovali najčistiji dio RH – to znači ne samo moralno kapitulirati, nego to znači Prosvjed protiv odgovornih – izmanipulirati – u korist zaštite odgovornih. Bušić i ekipa su `out`.
Građanskoj inicijativi “Maksimir za Zagreb” nije omogućeno da održi govor na prosvjedu organiziranom zbog odlagališta otpada u Lici. Iz inicijative objavili su kako je govor, koji je trebala pročitati dopredsjednica Iva Dim, odbijen jer “sadržava otvoren poziv na političku odgovornost”. U objavi su naglasili da podržavaju inicijativu “Gospić je naš dom” i njihovu borbu. U pripremljenom govoru, koji je objavljen u cijelosti, stoji kako slučaj u Lici nadilazi lokalni problem. U ime Inicijative Iva Dim trebala je reći:
“Gospić više nije priča samo o otpadu ili zagađenju vode. Gospić je priča o NAŠOJ državi. O administraciji koja je zarobila našu državu i koja je znala. Priča o institucijama koje imaju ovlasti, o ljudima koji imaju funkcije i o sustavu koji ima zakone, inspekcije, ministarstva, policiju, državna tijela, lokalnu vlast – sve ono što MI građani financiramo plaćanjem poreza kako bi nas oni kolektivno zaštitili kad sami sebe ne možemo. To je funkcija države.
I zato vam danas – Vlado Republike Hrvatske – moramo postaviti pitanje koje je puno veće od pitanja gdje će završiti sav taj otpad. Što se mora dogoditi u Hrvatskoj da bi netko konačno preuzeo političku odgovornost? Koliko dugo država mora znati da bi reagirala? Za ovo ste, gospodo iz Vlade, VI odgovorni! Jasno je svima da policija, DORH, USKOK i na kraju SUD odlučuje je li tko kazneno kriv. Ali politička odgovornost je pitanje za NAS, građane. Politička odgovornost ne počinje presudom.
Vlada ne odgovara kazneno. Vlada odgovara politički za sustav kojim upravlja LOŠE. Sanacija Gospića nije politička usluga niti poklon građanima. To je vaša obaveza koju mi plaćamo. Mi financiramo ministarstva, inspekcije, nalaze i navodnu stručnost. Financiramo institucije koje su trebale DAVNO spriječiti da danas uopće stojimo ovdje. Dosta je. Nećemo se natezati ili izraziti zahvalnost za to što će Vlada možda početi popravljati posljedice VLASTITOG neuspjeha.
Ova se Vlada pokazala neiskrena, nesposobna, nestručna i neadekvatna. Ako nakon ovog prosvjeda NEKIM čudom i očistimo jednu lokaciju, a sustav ostane isti, samo čekamo ime sljedećeg grada. Gospić mora biti posljednji put kada građani dokazuju državi da zaslužuju potpunu zaštitu”, zaključuje se u govoru, uz spominjanje problema spalionice na Rebru, kompostane u Maksimiru, projekta u Resniku i stanja na Jakuševcu.
Svatko tko misli kako su postupci vrha Izvršne vlasti, čiji je učinak trovanje vlastitih građana – tek ekološko, a nije par excellence političko pitanje – taj je `politički nepismen do bola`. Sve baš sve učinjeno je kako bi se omeo, razvodnio i rastočio jedan od najvećih i najvažnijih političkih prosvjeda u povijesti Hrvatske. Alemka Markotić danima je trovala javnost i strašila građane kako su se u Zagrebu `upravo pojavile sve zarazne bolesti ovog svijeta`. HTV, RTL i TV Nova dobili su Zabranu prijenosa prosvjeda.
Na portalu Index.hr podešavale su se `Ankete` u kojima podrška prosvjedu sa 67 % `pada` na 51 %. Uključili su se svi Hadezeovi `Ćaciji` od Igora Štimca do MPT i Kristijana Sedaka s Hrvatskog katoličkog sveučilišta koji se čak usudio organizatore prosvjeda i sve koji se na njega odazovu proglasiti štovateljima osuđenog i upravo preminulog srpskog ratnog zločinca generala Mladića. Sve koji su na bilo koji način imali veze s prosvjedom častilo se uobičajenim arsenalom ideoloških etiketa od Izdajice do Komunjare.
Lički književnik Damir Karakaš danima je, zbog podrške prosvjedu, dobivao prijetnje smrću. Kako trg nebi bio dupkom pun postavljen je kordon redarstvenika na ulazu iz Praške, tako da je cca 15 tisuća ljudi svo vrijeme ostalo zarobljeno u koloni u Praškoj ulici. Neograničen arsenal smicalica, podvala, podmetanja; botovi koji na društvenim mrežama rade u tri smjene, izvlačile su se kao protuargument druge deponije diljem Hrvatske, posebno one zagrebačke, ali ništa nije pomoglo.
Kolone su se slile na jedan od najvećih prosvjeda u povijesti suvremene Hrvatske. Mediji su dobili upute kako je prikladna formulacija brojnosti građana na Trgu Bana Jelačića i oko njega `nekoliko desetaka tisuća` (nekoliko desetaka tisuća može biti i 20 tisuća i 99 tisuća)?! Prema uzoru na AP-ovog kolegu iz EPP Vučića, čija je Žandarmerija za skup na Slaviji u Beogradu od cca 300 tisuća građana navela kako ih je bilo 43.526, tako se odnekud pojavila informacija kako su i Hadezeove jake snage MUP-a – objavile kako ih je na Trgu bilo – 18.250?!
Kad god režim objavljuje službeni broj prosvjednika slobodno množite s najmanje 4 x pa naviše. Konzervativna procjena bi bila 70-80 tisuća građana, osim ako na isti Trg kad se dočekuje Vatrene ili Rukometaše stane 100 tisuća, a kad su na njemu prosvjedi protiv vlasti on se noć prije smanji te na njega stane samo `18.250` građana. A da u Hrvatskoj više nemamo demokratsku vlast, nego režim, to je već jasno čak i onima koji i dalje iz razloga osobne koristi ili ideološkog sljepila podržavaju tu ekipu.
Bio sam u Zagrebu, drugim privatnim i poslovnim razlozima ovog vikenda, a kad sam se već zadesio tamo, grijeh bi bio propustiti vidjeti taj prosvjed. Što sam vidio i čuo u subotu, 5. rujna 2026. u Zagrebu?! Vidio sam i čuo ovo. Vidio sam neku domaću verziju `Skandinavske Hrvatske`. Vidio sam mlade, mlade bračne parove i njihovu djecu, vidio sam ljude s besprijekornim izgledom, vidio sam uljuđenu pristojnost u kojoj se svatko svakom sklanja da može proći, vidio sam Hrvatsku Dvadeset prvog stoljeća.
Mirnu, discpiliniranu, organiziranu, dobro raspoloženu. Vidio sam Dan u kojem su HDZ-u oteli ne samo glavni Trg Hrvatske, nego i dan kad su mu nakon 35 godina besramnih manipulacija s njom, oteli i hrvatsku zastavu. Bilo ih je na Trgu toliko koliko ih nikad nije bilo na bilo kojoj manifestaciji na Trgu Bana Jelačića, od vremena kad se nakon formiranja Prvog višestranačkog Sabora RH prvi hrvatski predsjednik spustio na Trg, s građanima podijeliti ushit tog povijesnog trenutka. Čega nije bilo na ovom skupu?
Nije bilo čopora ni gomila, nije bilo krkanluka ni krkana, nije bilo larme, galame i dreke, nije bilo mržnje i psovki, nije bilo prijetnji svima drugima i drugačijima, nije bilo nacionalizma ni šovinizma, nije bilo crnokošuljaša ni ustašluka, nije bilo ni Jure ni Bobana, nije bilo nacističkih pozdrava, nije bilo Skeje ni Zekanovića, nije bilo budala ni blenta, nije bilo potoka alkohola i podbuhlih pijanih likova. Jednom riječju nije bilo svega onog što je nametnuto kao politički mainstream koji je zatrovao i rascijepio Hrvatsku.
Premda mi je, od studentskih dana u Zagrebu do 20 godina obiteljskog života u Zagrebu, taj i takav Zagreb dobro poznat i iz tih razloga držim ga za život ovih nas malo što nas je Hrvata preostalo najboljim i najljepšim gradom na svijetu, u jednom mi se trenutku šetnje u toj koloni, u kojoj smo od Trga Kralja Tomislava do kraja Zrinjevca gmizali punih 45 minuta nametnula misao: `Gdje sam ja ovo, u na trenutak nekoj paralelnoj hrvatskoj stvarnosti od one u kojoj smo zadnjih deset godina svi primorani biti???`.
Unatoč svim manipulacijama koje sam naveo, a još nekoliko ih je puta toliko koje nisam naveo jer ne stanu u ovu kolumnu, unatoč svemu tome već navečer pravda je zadovoljena. Cro demoskop je objavio kako je rejting omraženosti glavnog krivca za Ekocid u Gospiću te Glavnog i odgovornog `urednika` svega ovog što je zadesilo Lijepu našu, izvjesni Andrej Plenković, s 37,3 % OMRAŽENOSTI među građanima Hrvatske – za više od 2 % – srušio 11 godina star rekord omraženosti Tomislava Karamarka od 35 %.
P. S. Od subote, s AP-om kao nositeljem liste i kandidatom za premijera – HDZ više ne može pobijedit na Parlamentarnim izborima. Imamo poznati razvoj situacije: Najveći resurs neke stranke, njezin predsjednik, postao je Olovni uteg te stranke i njene političke budućnosti. HDZ nikad nije imao problem s tim u prvi kontejner odbacit svog prvog čovjeka ili ga čak kao Sanadera strpat u Remetinec, samo kako bi se Koruptivna neman održala na životu te nastavila sisati državni proračun i glodati sve nacionalne resurse. Preko Šuice, Sokola, Resslera i ostalih počinju ‘konzultacije’ s EPP i CDU/CSU kako AP-a kao potrošenu robu vratit natrag u Brisel te time izbjeći njegovo procesuiranje u RH nakon Parlamentarnih izbora. I teče potraga za nasljednikom. Od Ekocida i Subote AP je politički mrtvac. Nova PR stvaranja novih lažnih dojmova kako je sve ok i kako je i Ekocid tek jedna od njegovih afera nakon kojih on ‘jaše dalje’ – više ne prolaze.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.