
PIŠE: Ante JUKIĆ
Pojedinci i institucije u Hrvatskoj koji nisu skloni vjeri i Katoličkoj Crkvi svoj iskaze nezadovoljstva njezinom ulogom u našem društvu uglavnom će uvijek zaključiti konstatacijom kako je naša država samo ‘na papiru’ sekularna. I u pravu su kad tako kažu, Hrvatska ‘na papiru’ zaista je sekularna država. No, isto to vrijedi i u praksi, tako da su mnoge teze koje dolaze iz spomenutih krugova promašene. To ne kažem ja, nego činjenice.
Po definiciji, sekularizam podrazumijeva odvojenost vjere i države. Isto tako, omogućava slobodu ispovijedanja vjere, odnosno individualni odabir državljana na području svjetonazora. Uzevši to u obzir, dvojbe nema, Hrvatska je sekularna država. U našoj zemlji, svi znamo, postoji trodioba vlasti. Imamo zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Kao što vidimo, nigdje nema Katoličke Crkve. Znači li to kako ona nema baš nikakav utjecaj u hrvatskom društvu? Ne znači, naravno. Katolička Crkva ima utjecaj, kao što ga ima ili bi ga imala svaka zajednica koja broji toliko članova.

U Hrvatskoj se velika većina stanovnika izjašnjava katolicima, pa je logično da nekakav utjecaj Crkve postoji. Među, ona kao institucija ne donosi nikakve odluke niti ona može bilo što uvjetovati građaninu Republike Hrvatske. Katolička Crkva može samo izraziti svoj stav o nekim pitanjima, kao što može i bilo koji drugi pojedinac ili udruga. Može dati i neke smjernice i sugestije, prvenstveno svojim članovima, ali odluke koje se tiču civilnog zakonodavstva ne može donositi. To je ključno kad govorimo o pojmu sekularne države. Podcrtano i boldano.
Postoje države i društva gdje se ljudi kažnjavaju zbog psovke, preljuba i ‘krive’ vjere. E, recimo, to su primjeri nesekularnih država. Kad se moralni zakoni iz sfere religije provode u civilnom društvu. Hrvatska nije takva država. I dobro je što nije, da netko ne bi krivo shvatio. Ali, lijepo bi onda bilo i kad bi se stvari objektivno prikazivale.

Posebno je zanimljivo što krugovi koji su inače jako kritički, da ne kažem mrziteljski, nastrojeni prema kršćanstvu i Katoličkoj Crkvi, imaju osjetno blaži pristup prema nekim drugim religijama. Kod kojih je utjecaj vjere na državu puno veći. Štoviše, za neke bi mogli reći i kako između ova dva pojma stoji znak jednakosti. Dovoljno je samo pogledati primjer islama i židovstva, i vidjet ćemo kako su kršćanstvo i Hrvatska kao država oaza slobode i sekularnosti.

Da stvar bude još zanimljivija, pa i apsurdnija, upravo je kršćanstvo najzaslužnije za proces razdvajanja vjere od države. Uostalom, usporedimo zemlje koje su, barem formalno, većinski kršćanske s onima gdje je dominantan, recimo, islam, i sve će nam biti jasno. Riječima jedne od najizlizanijih i najiritantnijih fraza današnjice, pametnom dosta.
Prigovarati i optuživati neku državu da nije sekularna, pritom ne birajući riječi kojima će se obračunavati s Katoličkom Crkvom, je svojevrsni oksimoron. Jer, da Crkva zaista ima takav utjecaj u Hrvatskoj, vi takve stavove ne biste mogli iznijeti. U najboljem slučaju. U onom nešto lošijem, itekako bi osjetili posljedice takvih nastupa.

To vam je ista ona situacija, kad se pripadnik neke manjine žali na ugroženost i status građanina drugog reda, dok istovremeno prima pet plaća iz proračuna, ima izborni zakon skrojen njemu po mjeri, sastavlja Vladu, kadrovira i uza sve to u svim mogućim medijima docira ostalima i priča o svojoj ugroženosti. Rekli bi cinici, da je barem meni biti u nekoj državi toliko ugrožen. Svi oni koji se žale na utjecaj Katoličke Crkve u današnjoj Hrvatskoj, trebali bi pokušati na isti način djelovati protiv dominantne religije u Izraelu ili Turskoj, pa nam onda javiti kako su prošli.

Konačno, da je Katolička Crkva toliko utjecajna, zar bismo imali toliko predsjednika i premijera koji su deklarirani ateisti? Toliko udruga, inicijativa i platformi koji blate kršćanstvo i Crkvu na svakom koraku? Koji se otvoreno izruguje kršćanskim vrijednostima? Bez ikakvih sankcija svećenike nazivaju lopovima i pedofilima kako im se prohtije?
Svašta se danas može čuti i pročitati u medijima, no ponekad ipak treba učiniti i ono što nam je najteže. Gledati svojim očima i razmišljati svojom glavom. I tad ćemo vidjeti kako je Hrvatska sekularna država i kako su sve konstrukcije koje sugeriraju suprotno baš to – konstrukcije. Njihovi arhitekti vrlo dobro znaju istinu, ali još bolje i svoju misiju, dok dobar dio ljudi ovakve teze olako prihvaća, iako možda nema lošu namjeru.

Kad u Hrvatskoj…
-
Katolička Crkva bude direktno birala predsjednika ili premijera;
-
netko bude prisiljen primiti sakramente;
-
netko bude kažnjen zbog psovanja, preljuba ili neodlaska na svetu misu;
-
netko bude prisiljen primiti svećenika zbog blagoslova doma;
-
netko bude kažnjen zato što je jeo meso na Veliki petak;
-
………………………………………………………….
…….prvi ću konstatirati kako nismo sekularna država. Opet ponavljam, sa žaljenjem, jer ne bih volio kad bi tako bilo. I podržat ću svakoga tko bude upozoravao na to. Dotad ću ipak više vjerovati svojim očima…

