PIŠE: Saša BOČEV
Moram priznati da o Rumunjskoj baš i ne znam puno, osim nekih općepoznatih činjenica tipa svrgavanja komunističkog diktatora Nicolae Ceausescua 1989. godine, sjajne generacije Steaue koja je 1986. postala prvak Evrope doslovno ukravši Barceloni taj trofej na Camp Nou nakon penal serije i čudesnih odbrana nevjerojatnog Helmuta Duckadama. Pamtim i „Maradonu s Karpata“ kako su ga zvali čuvenog Gheorghea Hagija jednog od najboljih nogometaša na svijetu 90-ih, imenjaka mu Muresana, grdosije od 231 cm koji je zaigrao u NBA, velike gimnastičarke Nadije Comaneci i da ne nabrajam dalje.
Da ne ispadne da samo baratam sportskim faktima upoznat sam naravno s likom i djelom Vlada Tepesa koji je poslužio kao inspiracija Bramu Stokeru za lik Grofa Dracule, nekad davno sam čak i čitao neka djela Eugenea Ionescua. O Timisoari (u daljnjem tekstu Temišvar), tek ništa nisam znao, osim da je grad u Banatu na zapadu Rumunjske i da ima nogometni klub Politechnicu (da, da opet sport) koji je nebrojeno puta mijenjao ime, vlasničku strukturu, da bi se sada skrasio u 3.ligi (zvuči poznato?), a nama je ostao u sjećanju kada je 2009. igrao protiv zagrebačkog Dinama u Ligi Evrope i kada su BBB napravili ršum po Temišvaru sukobljavajući se s domaćim tifozima i s „kornjačama“.
Nedavno mi je prijatelj s nogometa Dačo rekao da je išao na Advent u Temišvar i s neskrivenim oduševljenjem je pričao o gradu, atmosferi, provodu, cijenama, a njegove navode je potvrdio i moj drugi nogometaš rekreativac Stjepko Romanista koji je nedugo nakon njega pohodio istu destinaciju. Isprva mi je bilo čudno otkud advent, a Rumunji su pravoslavci, ali i oni uz Grke, Bugare i Ciprane slave Božić po gregorijanskom kalendaru, pa otud i advent. S obzirom na to da se i supruzi i meni „potrefio“ godišnji odmor u isto vrijeme, nije mi dugo trebalo da se zapalim i bukiram dva noćenja u Temišvaru!
DAN 1.
Krenusmo 8. siječnja 2025. i jutarnju maglu je već tamo negdje pred Ilokom razbilo sunce i ugodna temperatura svojstvenija travnju. Prijeđosmo granicu i ruta nam je bila Bačka Palanka-Novi Sad-Zrenjanin-Srpska Crnja. Fun fact, a mi to nažalost nismo znali, saznali smo to tek po povratku i nakon moje FB objave. U mjestu Žitišće, koje se nalazi na ovoj ruti, obitava kip Rockyja Balboe i baš bi bilo fora da smo se uslikali pored legendarnog „Italian Stalliona“!
U Rumunjsku smo ušli na granični prijelaz Jimbolia i do Temišvara nam je preostalo nekih 50-ak kilometara. Potjerali smo satove jedan sat unaprijed s obzirom da je Rumunjska sat vremena ispred nas. Rumunji su poput nas u EU, nema roaminga i nije bilo problema s troškom interneta, pa nas je navigacija jednostavno dovela do naše destinacije – hotel Continental! Osoblje hotela je bilo vrlo ljubazno i brzo smo se smjestili, raskomotili, osvježili i krenuli u istraživanje Temišvara.
Brzo smo se smjestili u obližnji kafić na Trgu Unije željni kave (cca dva eura po šalici) i nakon nekih 15 minuta iznenadila nas je buka. Ispred nas su se pojavili neki prosvjednici s rumunjskim zastavama. Pitao sam konobara o čemu se radi, a on mi je objasnio da je neka politička stvar vezana za pravo glasa. Ja već pomislio da opet ruše nekog novog Ceausescua.
Nakon kave našli smo neki lokal gdje smo klopali, pa prošetali do Trga Slobode te se vratili do hotela. Hotel nam je bio pun pogodak, jer smo po povratku osvježenje potražili u bazenu i jacuzziju i lagano se brčkali do 23 sata. Sigurno će Vas zanimati cijena; dva noćenja za dvije osobe u hotelu s četiri zvjezdice u centru grada i sa SPA tretmanom sam platio 164 eura.
DAN 2.
S obzirom na to da smo oboje pušači, nismo prakticirali kavu u hotelu, a pošto ja nisam ranoranilac ni doručak u hotelu nam nije bio opcija. Prva destinacija nam je bio kafić na suncem okupanom sinoć već viđenom Trgu Unije. Trgom dominira muzej kulture, a na njemu se nalaze i katolička crkva i srpska pravoslavna crkva, a u centru istog je pozicioniran kip kuge. Opet se prošetasmo do Trga Slobode i širokom ulicom dođosmo do glavnog i najvećeg trga, do Trga Pobjede. Na tom trgu su bila glavna događanja vezana za Advent, a mi smo došli taman na rasformiranje ugostiteljskih kućica. U centru trga se nalazi kip vučice koja doji Romula i Rema, koju je prije 100 godina Rim darovao Temišvaru, a to je meni naravno bilo posebno zanimljivo kao starom navijaču rimskog velikana!
Na kraju trga nalazi se velebna rumunjska pravoslavna crkva građevina s 11 tornjeva, a najviši ima 96 metara. Kažu da je to po veličini druga pravoslavna crkva na ovim prostorima, odmah iza beogradske crkve Svetog Save. Iako je slikanje unutra zabranjeno, naravno da smo se oglušili o propise.
Nakon jutarnje šetnje koja se protegnula do popodnevnih sati, otišli smo u hotel na kratki odmor. Iduća destinacija nam je bila botanički vrt za koji kažu da je predivan u proljeće, ali u ovo doba godine tamo se nije imalo što za vidjeti. On nam je bio usput na ruti ka Iulius mallu, najvećem trgovačkom centru u ovom dijelu Evrope. Zaista izgleda impozantno u ovo doba godine, pogotovo kada već pada mrak, a milioni lampica daju zaista poseban štih.
Google kaže da je u njemu 450 trgovina, promuvali smo se po njemu i ne moram ni reći da smo se malo izgubili. Cijene su dosta pristojne, nisu prenapuhane, mnogo bliže vinkovačkim nego recimo zagrebačkim. Primjerice, Milka koja je kod nas preko 2 eura ondje košta cca 1,20 eura. Dosta je prisutan francuski lanac Auchan, čije sam trgovine pretežno viđao.
Nisam spomenuo da Rumunji još nisu uveli euro i još imaju svoju valutu lei, koji je nešto jači od za nas neprežaljene kune i vrijednost mu je 0,20 eura. Znači, jedan euro je pet lea. Zanimljivost vezana za lei je njegova struktura, jer nije sav od papira, već u sebi ima dosta plastike i najlona.
GASTRONOMIJA
Dvije stvari koje obilježavaju rumunjsku kuhinju su palenta i svinjetina. Palenta im je omiljen prilog, poslužuju je doslovno uz sva jela, čak je stavljaju i u punjenje za sarmu koja se kod njih zove sarmala. Svinjetinu obožavaju, od prerade slične našoj i pravljenja kobasica i sušenja mesa do pečenja doslovno svih dijelova. Legenda kaže da je svinja spasila Rumunjsku, jer za vrijeme vladavine otomanske imperije svinjsko meso je bilo jedino dostupno i pristupačno s obzirom na to da Turci nisu konzumirali tu vrstu mesa. Još jedna poznata delicija im je čorba od graha poslužena u posudi napravljenoj od kruha.
Moram priznati da nismo kušali ništa od ovoga, ali smo pojeli sjajan kebab kod Turčina, pa odličnu pizzu i krem juhu s focacciom u restoranu „Why pizza“, pa Karađorđevu šniclu u restoranu „Karađorđe“.
REZIME
Dva dana je premalo za sve obići, mi smo posvuda pješačili, ali čuo sam da imaju i odličan aqua park. Zasigurno postoji još mnogo neotkrivenih dragulja i zaista od srca svima preporučujem posjet ovom gradu, pogotovo u adventsko vrijeme koje smo mi malo fulali. Od Vinkovaca do Temišvara ima nekih cca 260 km, dođe se dosta jednostavno, klopa i cuga je dosta povoljna, pristojan apartman se može naći za 40 eura, ljudi su srdačni i ljubazni, tako da… SAMO NAPRIJED!
