✍️ Mladen KEVO
Najveći predatori hrvatskog nacionalnog bića od stoljeća Sedmog i zauzimanja rimske Salone pa do objave ovog teksta, upravo završavaju grabež, uništavanje, isporuku svih resursa i stečaj nad svime što vrijedi. Brodogradilište Uljanik nedavno je prodano. Kome? Pa onom kojem su nas sve prodali – strancima. Za koliko? Za 12 milijuna eura. Za vrijednost kobilice supertankera Berge Istra, koji je u vrijeme porinuća (u `trulog mračnoj onoj` državi) bio najveći na svijetu.
Ozbiljne brodogradnje Hrvatska više nema, a nekad smo bili sam svjetski vrh. Termocentrale se ne grade jer `zagađuju okoliš`, Hidrocentrale više uopće niti ne znamo kako se prave. Predsjednikov poziv kako bismo hitno trebali izgraditi jednu nuklearnu centralu je tek vizija, za razdoblje – možda iza 2030. godine, jer je energetski Hrvatska prikopčana na strane isporučitelje. To je, naime, `jednostavnije`; isporuče koliko treba i fakturiraju koliko žele. Moderne tehnologije u Hrvatskoj misaona su imenica.
Od cjelokupne hrvatske farmaceutske, metaloprerađivačke, elektrotehničke i svih drugih industrija preostao je tek Končar (Ono `Rade` izbrisali su jer ih baš iritira i svrbi i izaziva im kontinuiranu alergiju). I tako Končar; uveze motore odavdje, kupi sjedala ondje, osovine tamo, vanjsku konstrukciju negdje i sklopi jedan niskopodni vlak (sasvim pristojnog izgleda i konfiguracije)… Oblijepili ga kockicama kao da vozi goste na neki seoski kirvaj i prikazali ovih dana u Berlinu kao `dokaz hrvatske tehnologije`.
Od bivših 500 najvećih poduzeća u Hrvatskoj 450 ih više nema, ne postoje. Pa gdje su? Popapala ih maca iz Središnjice. Od 12 najvećih kompanija u Hrvatskoj tri su još formalno hrvatske. Kako mi je, pri intervjuu za Vinkovački list pobrajajući PIK, Graditelj i druge velike tvrtke rekao `ekskluzivno` u veljači 1990. tadašnji predsjednik GO znate koje stranke `sve su to socijalistički mastodonti koje ćemo mi rasturiti`. Nakon što sam se malo pribrao od prvog šoka upitao sam ga `pa što ćete/ćemo onda`?
Mirno, sveznadarski, jer inače najmudrije odgovore daju oni koji o ničem pojma o pojmu nemaju odgovorio mi je: `To će regulirati tržište, onda će SAME OD SEBE nastati male visokoprofitabilne tvrtke`. Pa jesu li u Vinkovcima i u Hrvatskoj one nastale. Nisu još, ali nakon 35 godina čekanja da napokon nastanu, `samo što nisu – jer to je proces`. Uništenje domaćeg Gospodarstva nastavljeno je uništenjem Poljoprivrede, a ovo su mjeseci u kojima se dovršava i uništenje hrvatske Trgovine.
Nedavno sam vam pisao o tome kako se privodi kraju Monopoly s Agrokorom. Deset dana potom, jer oni sve čitaju i sve prate, kako bi se one koje to inače ne zanima jer mi smo postali Nacija koju ništa ne zanima, ali eto ako bi ipak neki od takvih sljedbenika života u Blaženstvu Neznanja počeli o tom napokon misliti, objavljena je prigodno umirujuća šarena laža – kako bi `pod određenim okolnostima – Plodine mogle preuzeti Konzum`, pa bi time, je li, ipak nešto rvacko ostalo rvacko. Javite mi čim se to dogodi.
Vijest od prije dva dana, međutim, pokazuje kako ne idemo ni prema kakvoj integraciji i obnovi hrvatskih trgovačkih i distribucijskih lanaca i mreža, nego kako je upravo u postupku nestanak još jednog hrvatskog trgovačkog lanca. Zove se `Studenac`, osnovan je 1991. u Omišu kao obiteljska tvrtka Josipa Milavića, s trgovinama uglavnom na obali i otocima. Sa sloganom `I sitno i bitno` imao je simpatičan imidž; furao se na dućan u kvartu – u koji susjedi svrate kupit najnužnije i šarmirat zgodnu prodavačicu.
U vrijeme kad je grupa Borg nad razvalinama Agrokora već plesala mrtvački ples, dakle 2018. godine, u Studenac ulazi poljski fond svemirskog imena `Enterprise Investors`, koji je preuzeo stopostotni udio. Pompozno to je najavljeno kao `nova faza razvoja`. Tvrtka je krenula u agresivno širenje koje je kombiniralo otvaranje novih trgovina i preuzimanje konkurenata. Do kraja 2025. godine maloprodajna mreža Studenca narasla je na 1.411 trgovina, broj zaposlenih dosegnuo je 7.149.
Osam godina kasnije priča ide ka svom kraju. Vlasnička struktura Studenca danas je postavljena preko tvrtke Studenac Group S.A. iz Luksemburga! Dok je krajnje matično društvo registrirano na Kajmanskim otocima?! Tko išta zna o međunarodnom financijskom kriminalu zna toliko da `najpošteniji posao` koji rade tvrtke registrirane na Kajmanskim otocima je pranje novca (DORH-u besplatni savjet; tamo tražite proviziju iz HNS-a). Epilog je ovaj; tijekom 2025. Studenac je povećao bankovni dug za gotovo 47,7 milijuna eura.
Na kraju godine tvrtka je imala 288,9 milijuna eura bankovnog duga i dodatnih 160,5 milijuna eura obveza po zajmovima, što ukupni dug podiže na gotovo 450 milijuna eura. Obveze prema dobavljačima porasle su na 171,8 milijuna eura. Na kraju 2025. kratkotrajna imovina Studenca iznosila je 151,4 milijuna eura, dok su kratkoročne obveze dosegnule 529,4 milijuna eura. Ne morate doktorirati Ekonomiju na London Economics of School da biste znali sljedeće; kad su vam obveze tri i pol puta veće od imovine – nema vam spasa.
Prije nego se zauvijek zatvore žaluzine u Studenčev Dućan u vašem kvartu, a zgodna prodavačica ne odleprša na obuku za posao u Lidlu, Kauflandu, DM-u ili Šparu sad slijedi onaj završni već bezbroj puta uprizoreni čin faznog gušenja još jednog nacionalnog gospodarskog subjekta, koji odbija odmah izdahnuti – nego se još malo koprca. Sad će bit `Stečaj s preustrojem` koji traži `značajno smanjenje prodajne mreže`, a pri kojem će se broj trgovina i broj zaposlenih – prepolovit.
I onda, nakon cca najviše godinu dana `Ća je bilo tega više ni`, nema ni Studenca. I Sitno i Bitno davno završilo na Kajmanskim otocima, pa transferirano gdje i kome treba. Predatori će tražit novu žrtvu i novi plijen. Konzum i Plodine nekako se doimaju kao najlogičniji izbori. No, dogodi li se da ova vladajuća kamarila, unatoč svemu, još ostane na vlasti, mogli bi im reći: `ne možemo ići baš toliko brzo, usporite malo, eno vam Bose, riješite prvo njega – pa ćemo onda za kraj odigrati s Konzumom i Plodinama`.
Službeno zeleno svjetlo za stečaj Studenca upaljeno je. Ministar gospodarstva Ante Šušnjar (onaj što kroz prozor službenog auta prati vozite li auto nedjeljom nakon najnovijeg poskupljenja goriva) kaže: `Riječ je o privatnoj kompaniji, za tvrtke koje se nađu u financijskim poteškoćama postoje zakonom propisani mehanizmi. Na sreću, tržište rada je propulzivno. Treba jako puno radne snage, pogotovo ove domaće. Postoje mehanizmi poput predstečajne nagodbe, nadam se da do težih posljedica neće doći.`
Ili, u prijevodu: za Studenac, za 1.411 trgovina i 7.149 radnika – jebe nam se. Kad smo mogli rasturit Agrokor – Studenac je sitnež za kojom sigurno suzu nećemo pustiti. Pri otkazima nek ih samo prvo podijele Filipinkama i ostalim stranim radnicama i radnicima. Ove naše tete iz dućana nek budu zadnje, tako da znaju da su one Hrvatskoj srcu prirasle i da su i pri dijeljenju otkaza, državi kao najvažnije, zadnje kojima se dijele rješenja. A što će dalje? Pa, nek’ se snađu, država je `prepuna prilika`. Ili: Nek’ se Učlane!
Završno. Sjećate li se one legendarne scene koja se na briselskim hodnicima odigrala 20. listopada 2017., kad je tadašnji predsjednik EK Jean Claude Juncker u prolazu uštipnuo za guzu Andreja Plenkovića, a potom mu poslao i jednu veliku pusu?! Nakon početnog trzaja stražnjicom na razini ljupkog uzvika `ju` AP se vrlo brzo pribrao, te izjavom: “On se inače voli grliti i ljubiti stalno tako da je to simpatično s njegove strane” – pribrano diplomatski pokušao svesti stvar na `šala mala`. Dobar pokušaj!
Misite li kako je slučajno da je dugogodišnji predsjednik Evropske komisije, dakle politički najmoćnije dužnosti u Briselu, bio tamo neki Luksemburžanin? U raspodjeli moći i dodjeli funkcija – nema slučajnosti. Poznato je da je Luksemburg glavna EU praonica i glavna međupostaja prema Kajmanskim otocima. Ovo što je slučaj kod Studenca, da se pred stečaj kao vlasnik pojavljuje tvrtka iz Luksemburga, a krajnje matično društvo je na Kajmanskim otocima, to je predatorski obrazac iskušan tisućama puta!
Određen broj vas sad će, naravno, tipično hrvatsko obranaški, defenzivno domobranski, zaključiti; ništa se za nas nije promijenilo nestankom Agrokora i ništa se neće promijeniti nestankom Studenca, kupovali ovdje ili ondje na isto ti dođe. Ne da nije isto nego je razlika prestrašna. Znate onu čuvenu reklamu `Kad si gladan nisi svoj`. A čiji si – kad ništa tvoje – nije tvoje? Kad ništa tvoje nije tvoje, onda SUVERENO NISI SVOJ. I onda ti nikakva energetska pločica ne može popraviti stanje. Nisi Svoj, nego si – Nečiji Tuđi! Amen
P. S. U uvodu u radnju filma `Sing Sing` scenarist je postavio misao: `Kad se rodimo: Plačemo jer smo rođeni na Pozornici budala`. Da je hrvatska politička stvarnost i nacionalna zbilja postavljena kao jedna vrsta `Pozornice budala` – postoji i mogao bih navesti ne desetine, nego stotine argumenata i činjenica. Glavna iluzija oko te pozornice je ova. Građani (i dalje) misle kako su oni Publika, a kako su na Pozornici oni koji vladaju. Istina je ova. Oni koji vladaju sjede bahato u svečanim ložama, pakosno se smiju tupavosti svojih podanika i gule im kožu dok ne prokrvari ispod nje. Dok su na Pozornici budala svo vrijeme Građani, dakle svi mi, što poput Šime Jovanovca pocupkujemo dok on za vladajuće potrebe političkog jedinstva tupavih pjeva `Slavonac se Hercegovkom ženi`…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.