✍️ Ante JUKIĆ
Znamo svi koje su četiri čarobne riječi. Neki će reći da ih je teško prevaliti preko usana, ali meni se čini kako je ponekad još teže na njih uzvratiti. Dva odgovora na ‘izvoli’ i ‘hvala’ posebno su mi glupa, da ne upotrijebim neku blažu riječ.
Situacija prva.
Netko ti kaže: „Izvoli“ i uruči poklon, a ti mu odgovoriš: „Hvala, ali nisi morao.“
Čemu to ‘nisi morao’? Pa naravno da nije morao. Tko si ti, da bi se tebi uopće nešto moralo? Spusti se malo na zemlju! Čovjek ti je to poklonio jer je želio. Ovakvim odgovorom zapravo podcjenjuješ poklon, a precjenjuješ sebe.
Situacija druga.
Nekome nešto pokloniš, on ti kaže: „Hvala“, a ti mu odgovoriš: „Nema na čemu.“
Kako ‘nema na čemu’? Pa ima na čemu, upravo na tome što si mu poklonio. Ovakvim odgovorom zapravo omalovažavaš čovjeka. U smislu, nije to ništa, zato i jesi njemu dao. Kao, da nešto vrijedi, poklonio bi nekom važnijem. Isto tako, vrijeđaš sugovornika, njegove kriterije i životne vrijednosti. Ono što je njemu nešto, tebi je ništa. Njemu je važno, tebi nevažno. Lijepo odgovori: „Molim“, može i: „Bogu hvala“, ali ni u ludilu: „Nema na čemu.“
Eto, čisto da znate za ubuduće.
Nema na čemu.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.