PIŠE: Ante JUKIĆ
Kaže jedna poslovica: „Ako želite zaboraviti na sve probleme svijeta, obujte dva broja manje cipele i hodajte u njima cijeli dan (možete i plesati, dodala bi Sanja Doležal)“. Osobno sam se uvjerio da je to istina, nisu čak bila potrebna ni dva, dovoljan je bio već i broj manji. Zaista, tog dana ne more vas nikakvi drugi problemi, ne razmišljate ni o čemu, sve što želite je doći kući. A kad napokon stignete kući i konačno skinete cipele, tek tad nemate nikakvih problema i nikakve negativne misli ne kolaju vam glavom. Osjećate samo neopisivu sreću i olakšanje.
Priča s malim cipelama ima nekakve poveznice s danima koje trenutno proživljavamo. Primijetio sam kako posljednjih dana ljudi vrlo malo ili gotovo nikako ne govori o brojnim problemima koji ih tište, ne iskazuju svoje nezadovoljstvo s mali milijun stvari, ne kukaju kao obično. Nema riganja vatre po političarima, ne govori se o inflaciji, masovnim poskupljenjima i mladima koji su baš zbog toga i ni zbog čega drugog odselili u Irsku i Njemačku. Na neuspješnu avanturu Dalićevih izabranika u Njemačkoj već smo i zaboravili, ni o tome se više ne govori. Svi imaju samo jedan problem, sve drugo palo je u vodu. Ili u Banju, ako ćemo se poslužiti logikom naših dragih Dalmatinaca.
E, sad, kad smo riješili sve druge probleme, red je posvetiti se onom glavnom, jedinom koji trenutno postoji. Prvo ćemo pokušati sa starom i prokušanom metodom po kojoj si, kad god nam je teško, treba osvijestiti kako postoje oni kojima je još gore.
Postoje oni (djeca u Africi su uvijek dobar primjer) koji nemaju ni približno dobre uvjete kao mi koji si barem možemo olakšati ovu situaciju. Tu su i oni naši sugrađani i poznanici koji u punoj opremi rade na krovovima, asfaltiraju ili zidaju. Ne bismo rekli na prvu, ali nije ni lako onima koji beru smokve, pa tako uznojeni dođi u dodir sa sokom iz listova za koji ne znaš peče li više ili svrbi. Nabrajati ovako mogli bismo do sutra.
Svatko od nas može se sjetiti puno onih kojima je teže nego nama, i to bi nam uvijek trebalo biti na pameti prije nego zakukamo. Nažalost, ova metoda olakšavanja teške situacije uglavnom ne daje željene rezultate, jer čovjek je, koliko god naglašavao svoju humanost i altruizam, ipak najvažniji sam sebi. I teško će ga u neugodnim situacijama utješiti što uvijek postoji netko kome je još gore. Dakle, morat ćemo pokušati s nečim drugim.
Možda nas utješiti može spoznaja da od ove situacije mnogi imaju koristi, možda čak i naši voljeni ili bližnji. Kako se ono kaže, u svakom zlu ima nečeg dobroga. Ili, dok nekome ne smrkne, drugome ne svane. Prodavači i serviseri klima uređaja, prodavači vrtnih bazena, sladoleda, hladnih pića i lubenica, iznajmljivači suncobrana – svima njima je trenutno pala ”kašika u med”, toliko da vrška jedva viri iznad površine. Umjesto da kukamo zbog sebe, trebali bi biti sretni zbog njih. Možemo li to?
Iz iskustva govoreći, teško. Koliko god bio svjestan da mnogi ljudi imaju većih problema od njega, koliko god mu bilo drago da i u naizgled teškim vremenima netko uvijek ima koristi, čovjek uvijek traži nešto svoje, traži razlog za vlastito zadovoljstvo. Netko bi to nazvao sebičnošću i pohlepom, ja bih rekao kako je to normalna osobina čovjeka. Sveti su oni ljudi koje u potpunosti ispunjava sreća drugih i koji nikad ne traže ništa za sebe, no svetaca je malo, većinu ipak činimo mi ‘obični’ ljudi, s barem malom dozom sebičnosti. Što bi, dakle, nas osobno u ovoj situaciji moglo razveseliti, pitanje je sad?
Pa, ne trošimo novac za grijanje (zna se i to nekad dogoditi ljeti), i trava sad sporije raste, a to znači manje košnje i manje novca potrošenog za gorivo. Nadalje, koliko god da je trenutno neugodno, barem nema materijalnih šteta, a nije da nismo s time imali iskustva proteklih godina, pa i tjedana. Prilično je izvjesno i da neće biti snijega, dakle, ne moramo se zamarati i umarati lopatanjem oko kuće. Uglavnom, skupilo se sad već dosta razloga zbog kojih bi trebali prestati kukati i ponašati se kao da su se svi problemi svijeta sručili na naša leđa.
Ako, ipak, sve ovo dosad nabrojano nije bilo dovoljno, bojim se i šapnuti sljedeći savjet. Znate ono, žrtva i odricanje, prihvatiti problem objeručke, staviti križ na leđa i radosno ga nositi. Teško, jako teško to danas prolazi. Žrtva, patnja i odricanje nisu, kako se to kaže, in, u današnjim vremenima, tako da je to možda i bolje ne spominjati.
Kako ovaj aktualni očito ne možemo do kraja riješiti, vratimo se na priču i cipelama, i sjetimo se da barem drugih problema trenutno nemamo. A za ovaj nerješivi, evo nekoliko savjeta. Ne gledajte i ne slušajte medije! Znam, apsurdno je tako nešto izjaviti upravo u medijima, no ovaj današnji svijet ionako je put apsurda. Znate i sami kako mediji funkcioniraju. Senzacionalizam, dramatiziranje, bombastični naslovi – sve to kod čovjeka stvar dojam da je situacija još gora nego što je.
Otkvačite se od toga i vidjet ćete da nije baš toliko teško. Istina, ostat ćete možda uskraćeni za savjete o tome kako treba izbjegavati sunce i boravak na otvorenome, kako treba piti dosta tekućine, no to ćete već nekako i sami dokučiti.
Isto tako, molim vas, nemojte kukati! Nikad se u povijesti nije kukanjem uspjelo promijeniti vrijeme, gotovo je sigurno kako neće ni ovoga puta. Nemojte pričati o toplinskim valovima i udarima, superćelijama i pekama (osim ako se radi o janjetini, hobotnici ili krumpiru, tada je, dapače, poželjno). Umjesto toga, koristite već pomalo zaboravljeni izraz ‘ljeto’. Vjerojatno se sjećate, to je ono doba godine za koje je ovako vrijeme manje-više primjereno.
Konačno, zapamtite ovo, zabilježite negdje 2024. godinu i ove dane. Da ne bi, kad za par godina bude jednako, slušali kako nikad nije bilo ovako, kako ‘ja u svojih 80 godina ovo još nisam doživio’. Ako već mediji žive od ‘ovo nikad niste vidjeli’, ‘nećete vjerovati što se dogodilo’, ‘ovo morate vidjeti’, ne moramo im sami davati povoda za to.
I da, za kraj, neka vam ni slučajno, ali baš ni slučajno, prva riječ kad nekoga sretnete ne bude ‘ona’. To stvarno zna biti zamarujuće i naporno, puno više od ‘nje’ same. U ovoj situaciji poželjniji je čak i ‘Šta ima?’, kralj glupih pozdrava i fraza.
Toplo vas pozdravljam!