PIŠE: Ante JUKIĆ
Badnjak je. Dan iščekivanja Božića, ali i spomendan Adama i Eve, prvih ljudi. Naših praroditelja. Uoči svetkovine Božjeg utjelovljenja, sjećamo se onih s kojima je, po Svetom pismu, sve počelo. I zbog čijeg je pada Bog i došao na Zemlju. Kako bi otkupio njihov, ali i grijehe svih ljudi nakon Adama i Eve.
Obilježavanje Badnjaka ima dugačku i bogatu tradiciju u hrvatskom narodu. Dan započinje posljednjom misom zornicom, a završava polnoćkom, koja vjernike uvodi u proslavu svetkovine Kristova rođenja. Iako ga Crkva službeno ne propisuje, vjernici za Badnjak uglavnom prakticiraju post i nemrs. Ovisno o krajevima Hrvatske, pripremaju se brojna tradicionalna jela. Rekao bi čovjek, e da nam je češće ovakvih postova i nemrsa…
Vjernicima je današnji dan prilika za promišljanje o svojoj grešnosti, o razlogu pada naših praroditelja. Adam i Eva živjeli su u raju, imali su sve, ali to im nije bilo dovoljno. Poželjeli su još više, htjeli su biti bogovi. Povjerovali su onome tko milozvučnim glasom daje slatka obećanja. Isto činimo i mi danas. Često nam nije dovoljno ovo što imamo, a uglavnom imamo dosta, nego bi htjeli još. I još. Ne želimo biti samo ljudi, vidimo sebe bogovima. Uglavnom onima ogrnutima slavom i sjajem, kojima se svi klanjaju, nešto manje onima koji su spremni podnijeti žrtvu. Spustiti se s prijestolja među obične smrtnike i naposljetku za njih dati život.
Treba dobro iskoristiti ove posljednje sate došašća i Božić dočekati duhovno osvježen. Dobro nam došao Badnjak, neka je blagoslovljen imendan svim Adamima i Evama! I oprezno s jabukama danas!