PIŠE: Ante JUKIĆ
Da mi je kuna za svaki tekst s ovim ili sličnim naslovom na koji naletjeh u životu, bio bih milijunaš. A da mi je kuna za svaki u kojem je zaista bio neki dokaz, bio bih ovo što jesam. I zato takve tekstove zaobilazim u širokom luku, kao oni dokaze. Sve neke pretpostavke i mogućnosti, dominira riječ ‘možda’, a zaključak kako ništa ne možemo sa sigurnošću zaključiti.
Uvijek me fasciniralo to uvjeravanje vjernika kako su naivni, kako vjeruju u gluposti. Posebno u vrijeme najvećih kršćanskih blagdana. Uglavnom ne pregrubo i napadno, to bi ipak bilo neprikladno, nego onako usput, u dobroj namjeri. Znate ono, ‘ljudi, radujte se, družite i volite, lijepo je to, iako ta vaša priča nije istinita’. I to uvijek onako s visoka, s pozicije nekoga tko sve zna i kome su sve tajne otkrivene. Malo mi je to glupo. Uvijek sam se pitao, zašto se toliko pametni i uzvišeni ljudi uopće spuštaju sa svog prijestolja među smrtnike, kako bi im objasnili koliko su smiješni oni i ta njihova vjera? Čemu gubiti vrijeme na onoga tko je daleko ispod te razine?
I sve to bez konkretnog dokaza. Kad već iz čistog mira ideš nekome u kuću uvjeravati ga kako je u krivu, morao bi to nečime potkrijepiti. Nema nepobitnog dokaza kako Bog postoji, ali isto tako nema ni onog da ne postoji. Da ima, ne bi se uopće o ovome govorilo, ne bi (ne)vjera bila vječna tema. Dokaza nikad neće biti i to je logično. (Ne)postojanje više dimenzije ne može se dokazati u ovoj našoj.
Često se danas zna provlačiti teza o sukobu vjere i znanosti, što je još jedna floskula. Kao, znanost ima dokaze, znanstvenici su ateisti, dok je vjera jedino što preostaje neukima. Znanost doista ima hrpu dokaza, ali onaj ključni nema. I ona u jednom trenutku mora priznati da ne zna. Istina je, mnogi su znanstvenici ateisti, no ima i mnogo vjernika među njima, što se ne spominje baš toliko. I svi oni, kad im se predoči teza o nelogičnosti vjere nekoga tko ima toliko znanja, ponudili su sličan odgovor:
– Baš zato što toliko toga znam, a ne mogu dokučiti sve, vjerujem u Boga.
U toj rečenici je, zapravo, i sva bit. Život i svijet oko nas su fascinantni, oko toga se vjerojatno svi ljudi slažu. Ostaje tek pitanje što tko vidi u pozadini svega, to je misterij koji će to uvijek ostati dok hodamo na ovom svijetu. Na kraju, vrijedi spomenuti i neke znanstvenike koji su bili otvoreni prema ideji postojanja Boga. Einstein, Tesla, Newton, Pascal… I nisu neka imena, ali nisu baš ni za baciti.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.