✍️ Ante JUKIĆ
Ja sam vjerojatno zadnji u ovom gradu koji bi trebao pisati o smeću, devastiranju i zagađivanju javnih prostora, ali što ću, netko mora. Nadam se samo kako će tekst biti objavljen, ne bi bilo prvi put da urednik moje retke automatski proslijedi u ‘smeće’, bez čitanja. Vidi čovjek naslov, pa izvuče krivi zaključak.
Uglavnom, proteklih dana šok i nevjerica gdje god se okreneš. Prvo su nastradale one ‘Ptice’ pokraj Bosuta, onda smo spoznali kako se s poda WC-a na Željezničkom kolodvoru baš i ne može jesti, a sve je kulminiralo snimkama smeća na Trgu Vinkovačkih jeseni.
Naravno i nažalost, nisu to izolirani slučajevi. Neke stvari su nam toliko uobičajene, da se na njih više ni ne obaziremo. Meni, recimo fascinira koliko malo vremena prođe od otvaranja nekog igrališta do prvih ‘radova’. Još miriše na novo, a već je nešto iščupano, poderano ili razbijeno. No, dok se većina zbog toga zgraža, ja, optimist kakav već jesam, vidim u tome i nešto pozitivno.
Stalno se, naime, žalimo kako su nam mladi lijeni i bezvoljni, kako stalno bulje u ekrane, a ovo je dokaz da nije tako. Štoviše, neka devastiranja toliko su zahtjevna, da mi nije jasno tko je i kako to uspio izvesti. Trebalo je tu puno truda i energije. Svaka čast počiniteljima, stvarno bih volio vidjeti kako su to učinili. Teže je to od bilo koje vježbe na spravama i šipkama.
U tom duhu, kad već živimo u vremenima raznih izazova, predlažem i ja jedan. Pošto europski novac za ove svrhe očito pada s neba, trebali bi napraviti jedno igralište ili vježbalište na kojem će sprave biti deset puta bolje pričvršćene nego što su sad. Pa da onda vidimo tko je junak koji će i to uspjeti iščupati. Pobjednik bi za nagradu dobio besplatnu godišnju članarinu u teretani, da ne ispadne iz forme, i jedno igralište koje može ‘preurediti’ po svom guštu. Ne treba posebno naglašavati kako bi ovaj izazov bilo zgodno uživo prenositi, a to ne bi trebao biti problem, budući da su ionako kamere posvuda.
Moram opet naglasiti, nipošto ne želim propagirati uništavanje niti davati ideje, daleko od toga. Samo želim istaknuti kako stvari nisu ‘crno-bijele’ i kako se i u negativnom uvijek može naći nešto pozitivno. Nisu ovi naši mladi toliko lijeni i bezvoljni, ima u njima žara, potencijala i snage, treba je samo kanalizirati u pravom smjeru.
I baš zato nije mi jasno ovo smeće na koje svugdje nailazimo, pa i na igralištima. Imaš volje iščupati ljuljačku iz ležišta, a ne da ti se otići do kante tri metra udaljene. To je stvarno fascinantno i za to stvarno nema opravdanja. Smeće na podu mogu razumjeti tek kad je u pitanju više od tri metra.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.