PIŠE: Ante JUKIĆ
Mnogobrojne poruke pristižu mi u pretinac posljednjih dana. Ima tu zaista svega, ponajviše ružnih riječi i omalovažavanja, nađe se i pokoja prijetnja. Ostalo su uvrede. Iskreno, ne dira me to previše. Ne smeta meni ni kad me netko zove novinarom, pa kako bih se onda mogao uvrijediti zbog takvih trivijalnosti? Uostalom, konj je plemenita životinja, a idiot glavni lik romana jednog velikana kao što je Dostojevski. Meni je čast što sam se uopće našao u tom društvu.
Ogorčeni čitatelji, oni kojima su dovoljni samo naslovi, ali i oni rijetki koji se usude krenuti i dalje, često mi zamjeraju jedno. Kažu, pišeš gluposti, umjesto da prokazuješ kriminal i prijavljuješ nezakonitosti. S prvim dijelom se slažem, no ovaj drugi nije mi baš jasan. Koliko ja znam, u Hrvatskoj postoje institucije koje se bave kriminalom i zakonom, a to nisu novinari. Da jesu, zvali bi se prva, a ne sedma sila. Dakle, čak šest je sila ispred medija u hijerarhiji, valjda bi onda te institucije trebale voditi računa o zakonu i redu.
Da, znam, te institucije su korumpirane, slušam to svakodnevno. Pa, nije li to malo nelogično? Ako je cijeli sustav, kako kažu, korumpiran, što onda novinar može s tim informacijama i dokazima koje prikupi? Predati ih korumpiranom sustavu koji će onda odjednom donijeti poštenu odluku? Ne vidim tu previše smisla. Ako institucije nisu korumpirane, onda će one same odraditi posao zbog kojeg i postoje. Ako jesu, svaki novinarski posao je uzaludan.
Ili bi možda novinari trebali ustrojiti i nekakav paralelni sustav u kojem će oni voditi glavnu riječ? Istraživati, skupljati dokaze, privoditi, suditi. Još i graditi zatvore u koje će smještati te osuđenike. Možda i pokoju tvornicu otvoriti, zapošljavati. Ma, jelda, vidi ti gospode, sve bi novinari trebali? Još najbolje i kad bi disali umjesto poštenih građana.
Osnovni posao novinara je izvještavanje. Ako je potrebno, i istinito. Oni snose svoj dio odgovornosti, ali isto vrijedi i za ostatak populacije. Svaki punoljetni stanovnik ovog grada i države ima moralnu, pa i zakonom uvjetovanu obvezu brinuti o društvu i njegovoj dobrobiti. Ukazivati na loše stvari, prijavljivati ih nadležnim institucijama. I sve to, naravno, potkrijepiti, dokazima. Tu smo svi jednaki, bez obzira na to čime se bavili.
Koliko se da iščitati iz svakodnevnih razgovora i komentara u virtualnom svijetu, nemali je broj ljudi koji sve znaju. Tko je koliko ‘maznuo’, tko mu je to omogućio, tko mu je progledao kroz prste. Pojedinci to s tolikom sigurnošću pišu, da su novinari tu zapravo suvišni. Sve je raskrinkano. Pa čak i ono što je dogovoreno na tajnim sastancima. Tako da bih ja ove nezadovoljnike koji u novinarima vide spasitelje koji će urediti ovaj grad i državu, riješiti problem korupcije i kriminala, upitao što su to oni konkretno učinili? I zašto uopće nade polažu u novinare, kad oni sami sve znaju?
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.