PIŠE: Ante JUKIĆ
Sveti Ivan Krstitelj jedan je od najpoznatijih ‘likova’ Biblije i kršćanstva uopće. On je ‘glas koji viče u pustinji’, onaj koji navješćuje dolazak Spasitelja. Iako je i sam imao veliki broj sljedbenika, Ivan je sve ljude upućivao na Krista, za kojeg je u konačnosti i sam dao život.
Iako je među vjernicima puno poznatiji spomendan Ivanovog rođenja, koji se slavi 24. lipnja, današnji dan (29. kolovoza), kojim se obilježava Ivanova mučenička smrt, nosi snažniju poruku. Svi ljudi su se rodili, tu nema ništa posebno, no malo je onih koji su spremni dati život za ideale.
O Ivanovom životu i oni koji ne posvećuju toliko vremena duhovnosti manje-više sve znaju. Živio je u pustinji, u odijelu od devine dlake, hranio se skakavcima i divljim medom. Propovijedao je, pozivao ljude na obraćenje i krstio ih u Jordanu. Između ostalih, krstio je i samog Krista, koji je Ivana nazvao ‘najvećim od žene rođenim’.
Zbog britkog jezika i propovijedi koje su osuđivale grijeh, Herod Antipa ga je zatvorio u tamnicu. Priča o Ivanovoj smrti također je poznata. Zanesen njezinim plesom, Herod je Salomi obećao ispuniti štogod zaželi. Na nagovor svoje majke, Saloma zatraži glavu Ivana Krstitelja te Herod naredi da se Ivanu odrubi glava.
Ivan Krstitelj je, dakle, glavom platio svoju odanost Kristu. Iz njegovog primjera može se mnogo naučiti, mnoga se pitanja mogu postaviti. Što sam ja spreman učiniti za Krista, kakvu sam žrtvu spreman podnijeti? Većina vjernika (na sreću) nikad neće morati dati život, no čini se kako mi ponekad ne možemo žrtvovati ni puno manje stvari. Jesmo li spremni biti ismijani zbog vjere, jesmo li spremni podnijeti verbalne napade i osude? Napustiti svakodnevnu komociju? Možda izgubiti posao? Vrijedi o tome, doista, malo promisliti…