PIŠE: Ante JUKIĆ
Rijetko kupujem kruh, pa me neki noviteti i trendovi u svijetu pekarstva baš ono zateknu. Nedavno sam tako bio u pekari, zamolih jedan domaći, a prodavačica posegne za onom vrećicom u kojoj je već spreman narezani kruh. „Ne bih narezani, htio bih baš u komadu“, kažem ja, a ona tužno slegne ramenima: „Nema, svi su narezani“. Na moje čuđenje i nevjericu kako je to moguće, prodavačica odgovori: „Više nitko ne kupuje kruh u komadu, tako da odmah sve izrežemo“. Ništa onda, zahvalim se i pođem dalje.
Neki dan, u drugoj pekari, dok sam čekao burek sa sirom, kupac ispred mene zatraži narezani kruh. Prodavačica odgovori kako još nisu stigli narezati, vruć je pa moraju čekati da se ohladi, a dotični gospodin gotovo pa ljutito napusti objekt. Ni pozdravio nije.
I sad si ja razmišljam. Ne ide mi u glavu ni kupovanje narezanog kruha, no dobro, prihvatiš to nekako. Ali, da čovjek neće uzeti netom ispečeni kruh samo zato što nije narezan? Što se to s nama događa, kakvi smo mi to postali? Nekad je svježi kruh bio premija, sreći nije bilo kraja kad naletiš na takav, a sad je to (hrvatska) tragedija jer, eto, nije narezan. A nama, gospodi, kakva već jesmo, problem je to samima kući napraviti. Zamisli ti posla, zamisli ti stresa.
Kruh u komadu dulje ostaje svjež, možeš rezati šnite kakve želiš, imaš pravi okrajak… Ma, stotinu je razloga zbog kojeg je bolji od narezanog, ima samo taj jedan ogroman problem koji nam oduzima par sekundi dragocjenog vremena. Znam, znam, kad praviš roštilj ili imaš velika slavlja praktičnije je uzeti narezani, no to su posebni slučajevi. Ovo se tiče gotovana koji uzmu jedan, čak nekad i pola narezanog, među kojima mi je posebno zanimljivo vidjeti umirovljenike. Dakle, ljude s viškom slobodnog vremena.
Iskreno, naporno je postalo i slušati ljude koji neprestano negoduju zbog cijene kruha, ali ga i dalje uporno kupuju, umjesto da ga prave sami (težak je to, istina, i kompliciran proces, no može se, vjerujte), no ovaj trend s narezanim kruhom jedna je dimenzija više. U njemu se samo ogleda mentalitet današnjeg čovjeka. Sve je teško, sve je tlaka. Vječno neka žurba. Komocija i lagodnost ispred svega. I disati nam je teško, kad bi barem i to netko mogao umjesto nas.
U tom duhu, ima jedan prijedlog za pekare. Molim vas, poslušajte apel ovog napaćenog naroda, proširite ponudu! Ubacite u nju i prožvakani kruh!