✍️ Ante JUKIĆ
Proteklih dana na političkoj i društvenoj sceni intenzivno se raspravlja o oružju koje (ne) bi trebali kupiti. Kao i uvijek, ministar obrane vuče na jednu stranu, vrhovni zapovjednik oružanih snaga na drugu, a da čitava priča bude zaokružena, pobrinuli su se mnogi stručnjaci sa svojim analizama. Ja vam, pak, o oružju i obrani nemam pojma, ali, kako se ono kaže, mogu probati. Dakle, evo mog savjeta…
Pacifist kakav već jesam, grozim se kupovine bilo kakvog oružja, taj novac može se puno korisnije iskoristiti. Recimo, za vrtiće, škole i bolnice. Za stadione ne, to je isto beskorisno. Svi ti sukobi i nesuglasice mogu se riješiti lijepom riječi i zamolbom. Sto puta dokazano kroz povijest, mi smo se to najbolje mogli uvjeriti. Naravno, nisu svi na istoj valnoj duljini, pa se ipak treba nekako zaštititi.
Ima ona, ‘kad se veliki svađaju, mali se trebaju sakriti ispod stola’. Stoga predlažem kupovinu kvalitetnih hrastovih stolova. Pošto smo mi, a posebno ovaj naš kraj, poznati po toj industriji, time se otvara prostor i za lijepu poduzetničku priču, otvaranje tvornica i novih radnih mjesta.
Nadalje, ako već moramo ulaziti u borbe, predlažem naoružavanje prijetnjama i psovkama. Lijepo uzeti dronove, staviti na njih zvučnike i sasuti neprijatelju sve po spisku. Nije pristojno, znam, ali opet bolje i to, nego koristiti pravo oružje.
Opet, ako baš moramo posegnuti za njim, onda sam apsolutno za tu ‘Davidovu praćku’. Realno, mi smo danas beznačajni u usporedbi s divovima ovog svijeta, pa gdje ćeš onda bolje od ovoga? Svi se nešto rugaju, ali znamo svi kako je ta bitka završila. Što se mene tiče, nikakve dvojbe nema, ‘Davidova praćka’ je sve što nam treba.
Spavate li mirno, Golijati?
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.