Današnji datum, 8. svibnja, u najnovijoj hrvatskoj povijesti predstavlja žestoko ideološko bojište. Jedni taj dan obilježavaju kao oslobođenje Zagreba od ustaškog režima i nacifašizma, drugi ga, pak, nazivaju početkom nove represije pod komunističkom vlašću obilježenu zločinima nad Hrvatima. U duboko podijeljenom društvu pitanje „je li Zagreb 1945. doista oslobođen i od koga?“ i dalje proizvodi više političke strasti nego ozbiljne povijesne rasprave.
Posebno je zanimljiv paradoks uloge Franje Tuđmana. Prvi hrvatski predsjednik, simbol moderne hrvatske države za desnicu i nacionalni pokret, upravo je 8. svibnja 1945. u Zagreb ušao u partizanskoj uniformi, kao pripadnik pobjedničke partizanske vojske. Fotografije mladog Tuđmana s petokrakom danas su neugodan podsjetnik svima koji bi partizanski pokret željeli svesti isključivo na „zločinački“.
Tu se otvara pitanje na koje hrvatska desnica nikada nije dala jasan odgovor: ako Zagreb toga dana nije oslobođen, što je tada bio Franjo Tuđman – heroj ili zločinac? I može li se istodobno slaviti čovjeka koji je stvarao hrvatsku državu, a prešućivati činjenicu da je u glavni grad ušao pod zastavom partizana?