Posljednjih (tje)dana svjedočimo posvemašnjim sudačkim paradoksima na nogometnim terenima istočne Hrvatske; od Bobote, preko Posavskih Podgajaca, pa sve do Našica, nižu se slučajevi koji otvaraju pitanja o sudačkim odlukama, disciplinskim kaznama, ocjenjivanju i kriterijima delegiranja. Pritom se stječe dojam da „hlađenje” ne znači svima isto, a da ni nezadovoljstvo klubova nužno ne utječe na ocjene sudaca.
Krenimo od NAŠK-a i Otoka, aktera u MŽNL Vinkovci – Osijek; nakon poraza 2:1 u Našicama, otočki je klub objavio deset videosnimki situacija koje smatra spornima, tražeći stručnu analizu sudačkih odluka. Unatoč tome, prema neslužbenim informacijama, sudački tercet koji je vodio utakmicu dobio je pozitivne ocjene. Utakmicu je, podsjetimo, sudio Darijan Kovačević iz Donjeg Miholjca, uz pomoćnike Patrika Dolančića iz Svetog Đurđa i Janu Rodić, Kovačevićevu sugrađanku.
Naravno, deset spornih situacija koje je izdvojio klub ne znači automatski deset pogrešaka sudaca. No, ako su informacije o pozitivnim ocjenama točne, legitimno je pitati kako su analizirane situacije koje su izazvale toliko nezadovoljstvo gostiju.
Margarin se hladio, Zrno i Dujmić nastavili suditi
Još je zanimljivija usporedba s disciplinskim kaznama koje su uslijedile nakon drugih utakmica. Denis Margarin iz Vukovara kažnjen je s tri utakmice zabrane suđenja nakon susreta Prve ŽNL-VS Borac Bobota – Slavonac Gradište (0:0), obilježenog spornom odlukom nakon kaznenog udarca za domaćina. Podsjećamo, pogodak Marka Nedeljkovića poništen je zbog preranog utrčavanja njegova suigrača u kazneni prostor, a igra je nastavljena loptom za goste, umjesto ponavljanjem udarca.
Margarin je kaznu odradio u cijelosti, ne sudeći tijekom suspenzije čak ni utakmice Lige mladeži. U njegovu je slučaju „hlađenje” bilo potpuno.
S druge strane, Dino Zrno iz Otoka i Mate Dujmić iz Vinkovaca također su kažnjeni s po tri utakmice zabrane suđenja nakon susreta Prve ŽNL-VS Posavac – Vrbanja, koji je završio 2:2. Povod je bila sporna situacija s početka utakmice, kada je domaćin oštećen za nedosuđeni kazneni udarac.
No, Zrno je u međuvremenu sudio utakmicu Kvalitetne lige mladeži, natjecanja koje nije pod ingerencijom Županijskog nogometnog saveza vukovarsko-srijemskog. Mate Dujmić, pak, nastavio je dobivati angažmane u Trećoj NL Istok.
Sabljak ga delegirao već drugo kolo zaredom
Naime, Siniša Sabljak iz Požege, povjerenik za suđenje Treće NL Istok, Dujmića je delegirao na utakmice tog natjecanja već drugo kolo zaredom, unatoč kazni koju mu je izreklo disciplinsko tijelo ŽNS-VS.
I upravo tu dolazimo do paradoksa koji traži objašnjenje; dok je Margarin tri utakmice proveo potpuno izvan sudačkog pogona, Zrno je sudio u drugom natjecanju, a Dujmić je dobio priliku suditi u višem rangu. U ironičnom bi se tonu moglo zaključiti da je za kaznu dobio – Treću NL Istok.
Naravno, prije konačnih zaključaka valja razjasniti odnosi li se suspenzija ŽNS-VS isključivo na natjecanja pod ingerencijom tog saveza ili ima širi doseg. No, upravo bi to nadležna tijela trebala jasno komunicirati kako ne bi ostao dojam da se kazne provode različito, ovisno o natjecanju i povjereniku koji sastavlja delegiranja.
Tko određuje pravila igre?
Usporedba ovih slučajeva ne znači da su sve sporne odluke nužno pogrešne niti da je svaki sudački angažman tijekom suspenzije automatski kršenje pravila. Ali, otvara niz legitimnih pitanja; kako se ocjenjuju suci nakon utakmica koje izazovu burne reakcije klubova, kako se provode disciplinske mjere i koliko su u svemu usklađena različita nogometna tijela?
Od povjerenika Sabljaka očekuje se objašnjenje zbog čega je Dujmić delegiran u Trećoj NL Istok tijekom razdoblja u kojem mu je izrečena kazna ŽNS-a VS. Od nadležnog županijskog saveza očekuje se pojašnjenje opsega suspenzije, a za slučaj NAŠK-a i Otoka i potvrda jesu li informacije o pozitivnim ocjenama sudačkog terceta točne.
Jer ako jedan sudac kaznu odrađuje potpunim izbivanjem s terena, drugi za to vrijeme sudi mladeži, a treći dobiva utakmice višeg ranga, onda se nameće pitanje koje nadilazi pojedinačne sudačke odluke; jesu li kriteriji doista jednaki za sve ili u hrvatskom nogometu postoje različita mjerila za isto pravilo?