PIŠE: Ante JUKIĆ
Na početku, riječ-dvije o revolverašu iz Otoka, iako je tu situacija jasna i nema se previše toga za reći. U idealnom svijetu oružje se nikad ne bi koristilo, no pošto ovaj svijet nije takav, postoje situacije u kojima se to jednostavno mora. Nažalost. Ovo definitivno nije jedna takva i bivši ministar je pogriješio. Rekli bi, pucao si je u koljena. I kao čovjek, a posebno kao političar, jer oni bi ipak trebali davati nekakav primjer. Dobra stvar u cijeloj priči je što je sve riješeno ekspresno. Je li odstupio sam ili je smijenjen, nije toliko važno. Bitno je samo da se sve neće razvlačiti unedogled, barem kad je u pitanju njegov politički status.
Naravno, kod svakog ovakvog događaja, uz onaj glavni, postoji i cijeli drugi niz aspekata koji se mogu razmatrati. Bivši ministar poljoprivrede je kriv, to nije sporno, no čini se kako nije jedini. Ova snimka nije od jučer, pa se logično postavlja pitanje – zašto je plasirana baš sad i tko ju je plasirao? Bit će zanimljivo vidjeti u kojem će smjeru ići ova priča u narednim danima, jer sve upućuje na to kako se radi o klasičnom političkom obračunu u kojem se ne biraju sredstva. Dabro je već dao neke naznake, sad se čeka reakcije prozvanih.
Naravno, ovdje se uvijek može razgovarati o tome zašto svi progovore o prljavom vešu tek nakon što postanu bivši. Izvjesno je kako bivši ministar ne bi govorio ovo što sad govori da snimka nije izišla u javnost, ali to je već jedna druga tema. Kao što smo već rekli, on je passe i politički više nije relevantan, on je svoju kaznu zaslužio, no to ne znači kako bi i ostali potencijalni krivci trebali proći lišo. A ima ih, očito. Od onih koji su ‘nesebično’ podijelili snimku s medijima, do onih koje Dabro proziva u svojim istupima.
Kad se malo maknemo iz svijeta politike, može se malo i o popratnim sadržajima svih ovakvih događaja, a to su senzacionalizam, patetika i, naravno, licemjerje. Slušajući reakcije nekih ljudi koji su stubokom zgroženi ovim, rekao bi čovjek kako u Hrvatskoj nikad nitko nije zapucao u mirnodopskim uvjetima. Ljudi, nemojmo se praviti, nije ovo baš toliko nepojmljivo, neviđeno, pa ni opasno. Ovo je prije svega nepromišljeno i neodgovorno ponašanje koje zaslužuje predviđenu kaznu, ali ne treba sad cipelariti čovjeka koji već leži na podu. Uostalom, potreba ljudi za pucanjem u trenucima ushićenja nije nešto svojstveno samo Dabri i političarima, znamo tome svjedočiti i među ‘običnim’ pukom. Baš ne volim taj senzacionalizam i patetiku, a licemjerje pogotovo.
Konačno, ako se sad ponovno vratimo u sferu politike, doći ćemo do političkog i institucionalnog licemjerja, a ono nije samo iritantno, nego je i opasno. Dojam je kako ni sve pucnjave nisu iste, kako i među njima postoje razlike. Barem mi u ovim krajevima imamo iskustava i spoznaja o repetiranjima i rešetanjima po zraku, posebno u netom završenom dijelu godine. Koje često prolazi nekažnjeno, dok se o njezinim autorima malo toga zna. Eventualno možda inicijali, ako i to. Jednako tako, dojam je i kako se ne poduzima baš sve što bi se moglo u vezi oružja koje mnogi još uvijek drže po kućama. Ovo je svakako još jedna tema o kojoj bi se moglo razgovarati.
Kao što smo već rekli, bivši ministar je kriv i mora snositi odgovornost. I građansku, i političku. No, očito nije jedini. Njegovo nepromišljeno pucanje na površinu je izbacilo i neke druge stvari, uglavnom prljave, pa bi se sad zanimanje javnosti trebalo prebaciti na njih. Dabro je, ionako, bivši…