PIŠE: Ante JUKIĆ
Prošlosubotnji dvoboj Karlovca i Cibalije vukao je na ‘nula-nula’, sve dok se, ne prvi puta ove sezone, nije ukazao David Žabec i Nebeskoplavima osigurao velika tri boda. Istina, ruke je dala i obrana domaćina, ali nije baš lagano zabiti iz te pozicije, koliko god to nekima tako izgledalo. Vidio sam ja podosta sličnih situacija u kojima je lopta završila na suprotnoj korner zastavici. Ima taj Žabec stvarno ‘praćku’, što je valjda i logično za nekoga tko se zove David.
Nisam jednom u gradu čuo, kako bi se Cibalia bez njega borila za opstanak. Tko to može znati, možda stvarno bi? A bez još petorice najboljih igrača možda bi i ispala. Naravno kako svaki klub i trener vole imati više opcija i ne ovisiti previše o jednom igraču, no neka razmišljanja zaista su smiješna. Svaki klub i reprezentacija na svijetu, ma kako god kvalitetni bili, najviše ovise o najboljem igraču. I svi bi oni bili slabiji bez njega, nije to velika mudrosti.
Sve Messijeve momčadi najviše su ovisile o njemu, naša reprezentacija nije ista s Modrićem i bez njega, a o tome koliko Hajduku znači Bamba već je naporno slušati. Uostalom, i Dilj uvelike ovisi o Terziću, pa se to u gradu toliko ne potencira.
Nije Žabec iz aviona slučajno ispao baš na naš stadion, niti ga je Cibalia dobila na lutriji. Izgubili su Nebeskoplavi ove sezone pokoji bod zbog sjajnih obrana protivničkih vratara, i što, zar bi trebalo pripisati sreći što ih ti klubovi imaju u svojim redovima? Nema smisla.
Žabec je igrač Cibalije, netko ga je doveo, a on je očito želio doći u Vinkovce. I dok god je tu, momčad će velikim dijelom ovisiti o njemu, trener će igru postaviti tako da njegove kvalitete dođu do izražaja. Logično, pa neće valjda graditi igru oko mene.
Ili Golijata…