PIŠE: Ante JUKIĆ
Prošlo je, evo, skoro već 107 godina, otkad je Stjepan Radić izrekao jednu od najvećih rečenica u hrvatskoj povijesti. Upozorio je dotični tad svoje sunarodnjake da ne srljaju kao guske u magli, ali uzalud. Ipak, iako to ponekad stvarno ide jako sporo, Hrvati uče i izvlače pouke. Da nas sad vidi, gospon Štef bio bi ponosan. Više nismo guske, napredovali smo i postali ovce. Barem tako kažu.
Sintagma o ovcama (za šišanje) jedna je od češćih koje možemo čuti u svakodnevnim društvenim i političkim raspravama, iako još nitko nije dao jasan odgovor na ključno pitanje. Dakle, tko su te ovce, na koga se to odnosi? Oni koji druge nazivaju ovcama pomalo su tajnoviti, ne žele se do kraja izjasniti, tako da nam ostaje samo nagađati. Nekakav opći dojam je kako uzvišeni i intelektualno superiorni dio nacije ovcu vidi u svakom pojedincu koji drži do tradicionalnih i nacionalnih vrijednosti. Pojedincu koji se usudi vidjeti i nešto dobro u ovoj Hrvatskoj koja je, po pametnima, ‘banana država’ (evo nove sintagme), i kojemu smisao života nije tražiti samo negativnosti i biti vječno frustriran i ogorčen. Naši intelektualci, prosvijetljeni i savršeni kakvi već jesu, nemaju razumijevanja za takav stav, ako nisi po definiciji nezadovoljan životom u ovoj državi/gradu, onda si ovca. I gotovo, nema rasprave.
Ovce su po prirodi dobronamjerna bića, a kad je tako, onda ponekad možeš i biti prevaren. Nasamaren, preveslan, kako god. Ako je to glavni kriterij, nemam problema priznati kako sam i sam znao ispasti ovca. A vjerujem kako to vrijedi i za svakoga od nas. I ne treba se toga stidjeti. Bolje ispasti ovca, nego ispasti iz aviona. Pa čak i Martin i Valent, iako su najbolji, tu i tamo budu preveslani. Inače, ‘šišanje ovaca’ nije obilježje samo ovih vremena, ono korijene vuče još iz Starog Zavjeta. Većina nas je čula za priču o Samsonu, Božjem pomazaniku nadljudske snage i bistrog uma. Ipak, čak i jedan takav čovjek bio je ošišan, i doslovno i figurativno. Ispao je ovca samo takva. E, sad, ako se to moglo dogoditi njemu, od Boga izmoljenom i Njemu posvećenom, zašto bi onda mi obični smrtnici bili drugačiji?
Svi smo mi ponekad ovce. Razlika je jedino u tome što neki ljudi to priznaju, a drugi se smatraju pametnima i ovce vide samo u drugima. Ti lavovi trebali bi malo zastati i razmisliti, zapitati se jesu li upravo oni najveće ovce u današnjoj Hrvatskoj. To bi bilo baš nezgodno i ironično. Sve gledaš svisoka, postavljaš se kao autoritet i vrelo znanja, druge olako osuđuješ i podcjenjuješ, a zapravo si ti taj koji je naivan i kome je podvaljena priča. ‘Ajmo, lavovi naši dragi, pogledajte se u ogledalo i recite što vidite. Je li griva i dalje na mjestu, ili ste i vi ošišani uzduž i poprijeko, a da toga niste ni svjesni?
I ne zaboravite. Taj isti Samson, koji je u jednom trenutku slabosti i naivnosti bio ošišan, činio je i mnoga druga, junačka djela. Ta starozavjetna ovca je, između ostalog, svojedobno i zadavila lava golim rukama. Dakle, oprezno s ovcama…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.