PIŠE: Ante JUKIĆ
Po lošem starom običaju, i ove prve subote u mjesecu trgove naših gradova preplavile su kontroverzne, ekstremno-radikalne klerofašističke skupine opasnih muškaraca sumnjivih namjera. Oni će, naravno, reći kako samo mole, no jasno je svima o čemu se tu radi. Prozirna demagogija. Krajnji cilj je oduzimanje prava svim ugroženim društvenim skupinama, s posebnim naglaskom na žene.
Nažalost, ove pošasti nismo pošteđeni ni mi, i Vinkovčani su prisiljeni trpjeti njihov teror. Samo pukom srećom i jučer je sve prošlo u redu, no pitanje je vremena kad će se dogoditi nekakva tragedija. Kad će netko moliti malo glasnije ili molitva potrajati minutu duže. A onda ćemo se svi čuditi i zgražati.
Zamislite vi to, oni mole na trgu, a crkva im udaljena 50 m. Jeste li ikad vidjeli, da se na javnim površinama organiziraju nekakvi koncerti? Naravno, niste. Svatko ima svoju kuću, neka u njoj sluša što hoće. Jeste li vidjeli slučajno nekakvu utrku po gradu? Naravno, niste, za to postoje stadioni. Jeste li ikad u gradu naišli na neki štand, na kojem bi kojekakvi aktivisti držali predavanja i nametali svoje vrijednosti? Sigurno niste.
A zamislite tek kako bi to izgledalo, kad bi ulicama grada tekle povorke ponosnih ljudi, koji bi svijetu razglašavali što rade u svojim sobama. I to možemo samo zamisliti, jer nikad se neće dogoditi. Nitko nikad nije u javnosti iskazivao svoja uvjerenja, osim tih napornih molitelja. Pa i taj njihov Isus je rekao da se moli u crkvi, a ne na ulici. Svi to znamo, pogotovo oni nikad ne čitaju Bibliju i koji i nju i Isusa ismijavaju u svim mogućim prilikama. No, molim lijepo, sad je Biblija odjednom relevantna.
Ipak, nije sve tako crno. Dok većina građana šutke promatra ovaj molitveni teror, a neki ga čak i podržavaju, postoji jedna hrabra skupina neustrašivih humanista, koja je spremno podmetnula leđa i suprotstavila se moliteljima, sve za dobrobit društva. Neki će reći kako se iza te borbe krije netrpeljivost prema svemu što ima veze s Katoličkom Crkvom i tradicijom, no ja sam uvjeren kako su njihove namjere plemenite.
Nikakve negativne emocije oni na gaje prema Crkvi, njima je samo pravda na pameti. Tek kad bi oni, recimo, imali dvostruke kriterije, posumnjao bih i u njihovu iskrenost. Kad bi, naprimjer, kršćane proglašavali isključivima i radikalnima, a šutjeli kad se radi o drugim religijama. Kad bi im, nadalje, smetala molitva katolika, dok istovremeno podržavaju druga, mnogo agresivnija i glasnija vjerska okupljanja.
Ili kad bi im problem bili Hrvati koji ponižavaju žene, dok izražavaju dobrodošlicu ljudima u čijim je kulturama žena još uvijek biće nižega reda. Kažem, kad bi bilo toga, ili nekog drugog primjera dvostrukih kriterija, tad bih posumnjao u njihovu iskrenost. No, kako kod njih to ne možeš pronaći ni u tragovima, nikakve dvojbe nemam. Oni samo žele izvesti hrvatsko društvo na pravi put.
I toliko su odlučni u toj svojoj namjeri, da su spremni ostaviti sve svoje poslove i upozoravati sugrađane na molitvenu pošast. A to su vam, znate, silno zaposleni ljudi. Ponekad se, zapravo, pitam, kako oni uslijed svoje zauzetosti uopće znaju što se subotom ujutro u gradu zbiva. Netko im, očito, javi, i onda oni bace svoje motike i pohrle na društvene mreže, te tamo vise satima i satima, doprinoseći zajednici svojim lucidnim, humanističkim i nadasve duhovitim komentarima. To vam je, ljudi moji, definicija korisno provedenog vremena. A ne kao ovi besposličari što mole.
I zato apeliram na sve inkluzivne, tolerantne i uključive antifašiste! Podržimo ovu hrabru skupinu ljudi koja je ustala protiv pošasti koja nas svake prve subote u mjesecu ujutro agresivno onemogućava u našim obvezama, pridružimo se njihovoj borbi. Ja već jesam.
Krajnje je vrijeme, maknimo molitelje s vinkovačkih ulica!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.