Mnogi će se složiti kako je iza nas najuzbudljivija, najdramatičnija domaća nogometna sezona ikada. Drama nad dramama u režiji Đalovića, Fruka, Livaje, Rakitića, Baturine, Sučića, Kovačevića, Garcije, Lisice, Malenice…, i još cijeloga niza atraktivnih protagonista praćenih kamerama i – na žalost – mikrofonima komentatora MaxSporta. Dakle, SuperSport HNL bio je zanimljiv, intrigantan i uzbudljiv – unatoč MaxSportu i njegovim komentatorima. Čast izuzecima.
Tako za spomenutu tv-postaju možemo, teška srca, konstatirati kako je ipak imala najboljega, najdojmljivijeg igrača SuperSport HNL-a, uvijek britkog i pripremljenog (doduše nerijetko i patetično-populističnog, a katkad i u komentarima krajnje neukusnog), Joška Jeličića. Unatoč sramotnom priznanju kako je u procesu protiv Zdravka Mamića bezočno lagao Uskoku, njegov kredibilitet najutjecajnijeg nogometnog opinion-makera nije (bio) narušen.
Kada bismo ekipu MaxSporta pokušali usporediti s nekom od momčadi koja je u protekloj sezoni nastupala u SuperSport HNL-u, ne bismo imali puno dvojbi; oni bi bili – Hajduk. Ili – oni koji su podbacili. I da nisu imali Livaju – ovom zgodom u figuri uvijek disponiranog Jeličića – MaxSport bio bi osrednja prvoligaška momčad. Nedovoljno jaka za plasman u Europu, ni baš toliko slaba da bi se borila za ostanak.
Taj sastav izgleda ovako: Valentina Miletić (voditeljica), Anđelko Kecman (komentator i voditelj), Ivan Ljubić (komentator i voditelj), Mateo Pukšar (komentator i voditelj), Andrija Cmrečnjak (komentator i voditelj), Saša Marić (komentator), Matko Mihaljević (komentator), Joško Jeličić (stručni analitičar), Hrvoje Vejić (stručni analitičar), Ivan Kelava (stručni analitičar), Damir Skomina (sudački analitičar). Katkad se u ulozi stručnog komentatora pojavljivao Samir Toplak (koji je zaslužio mnogo veću minutažu, jer se od njega doista moglo čuti i analitike, i polemike) ponekad i Luka Vučko.
Tko su oni i kako su postali komentatori HNL-a, zapravo i nije važno. Nismo ni očekivali da se među njima kriju novi potencijalni doajeni poput Bože Sušeca, Borisa Mutića, Slavka Cvitkovića ili Željka Vele iz nešto mlađe garde, ali – do vraga – da su ih bar kopirali ili pokušali kopirati. A nisu, nego su ustrajali na svome stilu, izričaju i gardu, a on je sve samo ne dojmljiv i pobjednički. Ni blizu onome za kojim se diže prašina. Osim naravno za Jeličićem.
MaxSport je HT-ova platforma koja je zaživjela 2022. godine, a Hrvatski Telekom (HT) ima prava na televizijski prijenos utakmica SuperSport HNL-a do završetka sezone 2025./2026., dakle – na „maxovce” smo osuđeni barem još jednu sezonu.
A ti „maxovci” – ili televizijski patnici Diallo, Bamba, Rusin, Šego, Biuk, Kalik – sa svojim su mikrofonima sve samo ne komentatori. Oni su – ako ih pažljivije slušate – radijski reporteri, puki prenositelji zbivanja na travnjaku, lišeni i promila novinarske odvažnosti, polemičnosti i kritičnosti, karizme, pa i nogometne stručnosti. I stava.
Naime, oni se s mikrofonima ponašaju kao istinski, pravovjerni, lojalni partneri i promotori lige, pa ćete teško od bilo koga od njih čuti neku neugodnu, kritičku opservaciju na račun izvedbe neke momčadi, igrača, trenera ili suca. Kao da bi im zbog toga netko oduzeo prava emitiranja lige na njihovim kanalima. IIi (daj Bože) akreditaciju.
Vrhunac ovosezonske domišljatosti bio je dolazak u studio na maksimirskom stadionu voditelja Cmrečnjaka i stručnog komentatora Toplaka s – kacigama. Bila je to aluzija na „napad” vjetra i reflektora na zaštitni znak kuće, voditeljicu Valentinu Miletić, kada ju je spasio vratar/stručni komentator Kelava.
Ili ono kad se notorni Ivan Ljubić „obrušio” na Rijeku i Dinamo uoči njihovog međusobnog derbija na Rujevici u 23. kolu:
– Vrijeme je za šlager SuperSport HNL-a. Hvala dragom Bogu da će floskule nestati na barem 90 minuta. Naslušali smo ih se, poput onih legendarnih ‘ovaj derbi ništa ne rješava’ ili ‘mi gledamo sami sebe’. Gospodo draga, farbali ste nas dovoljno, sada nađite nekog drugog. Jer, dobro znamo da je i u jednom i u drugom taboru jedan jedini fokus; skinuti skalp velikog rivala – zatresao je eter Ljubić svojom epskom beskompromisnošću.
Uglavnom, oni – kada treba po nekom akteru stručno, argumentirao, izravno oplesti – gromoglasno šute, skrivajući se iza svoga brutalno izravnoga Livaje/Jeličića. Evo, ni kada je Gattuso na Rujevici počeo prijetiti prstom Jeličiću, voditeljica Valentina Miletić nije imala petlje u lice Talijanu reći: „Mister Gattuso, tako se ne možete ponašati na našoj televiziji!”. Tako bi postupio svaki voditelj koji drži do sebe i svoje emisije, na primjer voditelj na RAI-ju, BBC-u, čak i na HTV-u. Valentina je tom zgodom najprije pustila da se Jeličić sam brani od povampirenog Gattusa, a onda uz opservaciju „OK, Joško, molim te…”, najnormalnije započela intervju sa zapjenjenim Talijanom. Kao da se ništa nije dogodilo.
I tako, iz vikenda u vikend, iz utakmice u utakmicu, citiralo se, klikalo se, prašilo se i dimilo samo za Joškom Jeličićem. Nikad za Miletićkom, Cmrečnjakom, Ljubićem, Pukštarom ili Kecmanom – njihovi nastupi nisu bili toga vrijedni. A kako i bi, kada oni svojim netelevizičnim, nemutiranim glasovima s naglašenom važnošću na primjer gledateljima priopćavaju nevjerojatno važne podatke kome u dotičnoj utakmici prijeti treći žuti karton, a kad se on – taj karton – i dogodi, to se prenosi osobito svečanim tonom. Oni su pritom i ponosni vlasnici i prenositelji hrpe nezanimljivih statističkih podataka i povjesnica, kojima će neumorno zasipati auditorij prikrivajući tako svoju komentatorsku sterilnost.
A tu je i Ivan Kelava. Stručni – navodno objektivni, neutralni – komentator zbivanja u ligi, a zaposlenik Dinama, član stručnog stožera Dinamovih kadeta U-18. Nikada, ni kada je bio aktivan igrač, Kelava nije bio polemičan, ni zanimljiv govornik, još manje je sada kada je pred televizijskim auditorijem u očitom sukobu interesa. Ovu Kelavinu sezonu nećemo pamtiti baš niti po jednoj izgovorenoj rečenici, nego samo po intervenciji kojom je od reklamnog panoa bila spašena Valentina Miletić.