✍️ Ante JUKIĆ
Nema ništa ljepše i normalnije, nego glazbenika ispratiti pjevajući njegove stihove. Oni su, u konačnosti, ono po čemu ćemo ga pamtiti, u njima će živjeti i nakon odlaska. No, smrt i ispraćaj poznatih osoba sa sobom nužno donose i širok spektar popratnih stvari, koje izazivaju veću ili manju nelagodu.
Jedna od njih svakako je korištenje preminulog za privlačenje pozornosti i, kako se to danas popularno kaže, prikupljanje ‘lajkova’. Pa tako posljednjih dana nailazimo na emotivne ispovijedi mnogih potresenih i neutješnih, poznatih i nepoznatih ljudi, koji na vrlo kreativan način, to se mora priznati, nekako pronalaze vlastitu poveznicu s preminulim. To mi je, onako, odbojno. Općenito parazitirati na poznatim osobama, a posebno na njihovoj smrti.
Isto tako, ne mogu reći da su mi baš legli ova ceremonija s lijesom i stvaranje kulta ličnosti. Općenito to ne volim, ne samo u ovom slučaju. No, to ne znači da ću takve običaje posprdno ismijavati i omalovažavati, jer, kako se ono kaže, emocije su zeznuta stvar. Posebno u Dalmaciji, koja je s preminulim bila posebno vezana. Ključno i zapravo jedino važno mišljenje u ovoj priči je ono njegove obitelji. Ako su oni dali zeleno svjetlo, glupo je dalje o tome raspravljati i moralizirati.
A upravo to moraliziranje mi je možda i najjadnije. Naišao sam ovih dana na puno ljudi koji ismijavaju cijeli taj kult ličnosti stvoren oko pokojnog pjevača, dok istodobno njeguju neke svoje. Koji ismijavaju povorku s lijesom, a prvi bi stajali u redu kad bi prošao jedan s nekim njihovim neprežaljenim idolom.
Neki i jesu.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.