PIŠE: Ante JUKIĆ
Odrađena je i ta formalnost, Zoran Milanović i službeno je započeo svoj drugi petogodišnji mandat na Pantovčaku. I posljednji, ako se nešto u hrvatskom zakonodavstvu u međuvremenu ne promijeni. Kako to obično biva, najveću pažnju javnosti i medija na inauguraciji nije privukao domaćin, nego uzvanici. O njima se najviše pričalo.
Najbolji dojam svakako je ostavila mlada međimurska Filipinka lijepog glasa. Njezin nastup podsjetio me malo na otvaranje Olimpijskih igara u Pekingu, i djevojku koja je tad očarala svijet svojom pojavom i glasom. Poslije se ipak ispostavilo kako je očarala samo pojavom, jer glas nije bio njezin. Naime, kad je netko uočio da izvođačica na stadionu samo otvara usta, kao jedan naš bivši predsjednik nekoć u Australiji, organizatori su priznali kako su ubacili glas jedne druge djevojke. Koja pjeva ljepše od ove na stadionu, ali ne izgleda baš tako glamurozno. Osim što je ružno, to mi je bilo i pomalo čudno. Nisam mogao vjerovati kako u zemlji s više od milijardu stanovnika ne postoji barem jedna djevojka koja objedinjuje glas i stas, no, eto, i to je moguće.
I zato je onda nekako i logično, da u ovako maloj zemlji kao što je naša, ne postoji rođena Hrvatica koja bi zadovoljila kriterije i pjevala na inauguraciji predsjednika Hrvatske. Kad je već tako, ovo je bio odličan izbor. Djevojka lijepo pjeva, njoj samo pohvale, ona nema ništa s današnjom kulturom, trendovima i vrijednostima koje se nameću.
I puno je ljepše pričati o njoj, nego o onima koji se nisu udostojili doći na ovu svečanost. Svatko može o svakome misliti što hoće, njegovo pravo, ali nekakav minimum pristojnosti morao bi se poštovati. Prvenstveno ljudske, a onda i političke. Predsjednik Republike Hrvatske je institucija koja je izabrana voljom naroda. Nedolaskom na inauguraciju, vi pokazujete kako ne poštujete ni institucije ove države, ni narod u koji se tako često kunete kad vam to odgovara. Ne znam je li ovo bio još jedan igrokaz ili stvarna uvrijeđenost, ali to nije ni bitno. Obje opcije su loše i ne služe na čast onima koji se nisu pojavili. Ako mene pitate, i previše su pažnje jučer dobili.
Kao što ju je dobila i, kako kažu, preostala živuća partizanka. Uživala gospođa u svojih pet minuta slave, raspričala se i o bitkama, i o oslobođenju. Šteta jedino što u tom svom zanosu nije spomenula i koliko su ljudi ti junaci oslobodili tereta života i imovine. Mislim, kad se već priča o oslobođenju, bilo bi dobro znati i taj podatak. Čisto da imamo potpunu sliku i zaokruženi prikaz tog oslobođenja.
Uglavnom, ako već moram birati između onih koji su se nametnuli kao zvijezde jučerašnje svečanosti, za mene dvojbi nema. Prvo ime svakako je mlada Filipinka koja je lijepo pjevala…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.