PIŠE: Ante JUKIĆ
Sad je Luka Modrić kralj, nikad bolji. On je jedna druga dimenzija, treba igrati za reprezentaciju dokle i koliko god želi. Naravno, nakon prvog sljedećeg lošeg nastupa, a on će sigurno doći, ponovno će biti zreo za mirovinu. Bit će uteg koji bi se sam trebao maknuti ako želi dobro reprezentaciji.
Možda, ali možda je istina negdje između ove dvije krajnosti. Možda Modrić još uvijek nije za mirovinu, možda može još mnogo toga dati reprezentaciji, kad već još uvijek može i Realu. Ali, u nekoj drugoj ulozi i s nekim drugim zadacima, opet kao u Realu.
Zašto se uvijek mora ići u krajnost? Luka je bio igrač najviše klase, još uvijek je odličan, ali više nije na nekadašnjoj razini, to se vidi. Jedan odličan nastup ne može promijeniti tu činjenicu. Jasno je zbog čega ludi imaju posebne simpatije prema njemu, no ponekad treba te simpatije gurnuti u stranu i biti realan.
Isto tako, Modrić je nedvojbeno pao, ali daleko od toga da za njega više nema mjesta u reprezentaciji kao što neki sugeriraju. Radi li se tu o isključivo o nogometnim razlozima ili takvi ljudi preko Modrića isijavaju neke druge frustracije, to oni najbolje znaju. Ako im je samo nogomet na pameti, onda su promašili cijeli taj nogomet, jer Modrić i dalje ima kvalitetu za reprezentativni dres.
I ako je on spreman prihvatiti da više nije neprikosnoven i da ne mora igrati svaku utakmicu 90 minuta, ako je Zlatko Dalić (ili neki drugi izbornik) spreman ne gledati ga kroz prizmu svega što je dao reprezentaciji, onda se o Modriću u reprezentaciji uopće ne bi smjelo raspravljati.