✍️ Mladen KEVO
Ako ga i niste igrali, za Monopoly čuli ste sigurno. Najpoznatija klasična društvena igra u kojoj kupujete nekretnine, gradite kuće i hotele te skupljate najamninu od drugih igrača – kako biste ih doveli do bankrota. Kako funkcionira? Uči vas osnovama pregovaranja, upravljanja gotovinom i važnosti lokacije nekretnina. Simulirani primjer; s početnim kapitalom od 1.500 € gradite portfelj jeftinijih polja za brzi povrat ulaganja ili ciljate skuplje parcele za veće prihode. Danas ćemo o Monopolyu s Agrokorom.
Želite li biti predmetom zavisti i ljubomore te postići da vas Hrvati ne vole, samo jednu stvar napravite; budite uspješni i obogatite se. Ante Todorić bio je upravo to. Sin direktora iz zadnjih desetljeća bivše Jugoslavije u biznis je ušao preko cvjećarstva. Obiteljska bliskost s Tuđmanovima zasigurno mu nije odmogla u stvaranja trgovačkog carstva i poslovnog imperija. Zvali su ga Gazda i nisu ga voljeli. Govorilo se kako ga svaka nova Vlada `konzultira` tko bi trebao biti ministar poljoprivrede ili financija.
Todorić nije bio samo uspješan. Bio je mega uspješan. Kupovao je posrnula poduzeća i PIK-ove, uzimao koncesije na prirodne izvore vode. Dok su se njemački trgovački lanci širili kreditima njemačkih banaka ili putem EBRD-a uz kamatu od 1 ili 1,5 %, Todorić je za razvoj svojih poslovnih projekata bio primoran uzimati kredite s kamatom od 8 do 10 % i to je onaj prvi presudni razlog koji će ga dugoročno dovesti u probleme. No, južno od Beča pa do Atene Todorić je bio poslovni kralj. Ekspanzivno nezaustavljiv.
Na zaprepaštenje cijele Dežele kupio je slovenski Merkator, ušao je na tržište Srbije te je i tamo preuzeo neke tvornice i kapacitete. Ušao je na tržište Bosne i Hercegovine. U Hrvatskoj postao je poslovno premoćan, kraj Agrokora i Konzuma druge vrlo ozbiljne tvrtke izgledale su poput patuljaka. U jednom trenutku zapadne banke (iz razloga koji će tek kasnije postati jasni) prestale su mu odobravati nove kredite i reprogramirati stare. Okrenuo se ruskim bankama i to je bila druga nagazna mina.
Ali sve to nije presudilo ni koncernu Agrokor niti Anti Todoriću i njegovoj obitelji. Presudio mu je jedan briselski ćato koji je u operaciji Europučana i njemačke vladajuće koalicije CDU/CSU poput DHL pošiljke jednog podneva iz sjedišta EU isporučen u Zagreb. I presudila mu je ona ceduljica o kojoj sam vam pisao nedavno u jednoj kolumni, a na kojoj je, temeljem deala `vrati koko što si pozobala`, među glavnim željama Plenkovićevih političkih patrona Angela Merkel navela `transformaciju Agrokora`. Ovako je to teklo.
Prvo; što je Agrokor bio prije nego ga je Plenković uz operativnu provedbu Martine Dalić uništio tako temeljito da je od njega ostao `kostur u odijelu`? Agrokor na vrhuncu razvoja zapošljavao je 55 tisuća radnika, vezivao 155 tvrtki u jedan sustav i doprinosio BDP-u države s 11,5 posto. DEVETINA bruto proizvoda Republike ostvarivala se putem koncerna Agrokor. Na vrhuncu moći Agrokorov trgovački lanac Konzum držao je 42 % hrvatskog tržišta. Od ulaska RH u EU 2013. strani predatori ga vrebaju.
Drugo; kako je trajala operacija najveće otimačine privatnog vlasništva u hrvatskoj povijesti od stoljeća sedmog do slijetanja AP-a iz Brisela i dolaska Martine Dalić iz Svjetske banke iz New Yorka? Blitz Krieg kojim su Hitlerove armije okupirale Francusku u desetak dana bio je relativno spora operacija u odnosu na ono što je zadesilo najveći hrvatsku kompaniju. Vlada RH usvojila je 31. ožujka 2017. Zakon o izvanrednoj upravi, poznat kao lex Agrokor. Isti Zakon usvojen je u Hrvatskom saboru 6. travnja 2017. godine.
Traje utrka Todorića koji želi spasiti što se spasiti da te Plenkovića i Dalićke koji hoće financijsku giljotinu nad Agrokorom. Dana 3. travnja Todorić napušta upravljačke funkcije u Agrokoru uz pokušaj da se kroz angažman odvjetničke kuće Alvarez-Marsal konsolidira koncern. Alvarez je ismijan i nogiran, a 10. travnja (prigodan datum) nakon Todorićevog `pristanka jer je dobio ponudu koju nije mogao odbiti` – Agrokor preuzima Ante Ramljak. Ramljak `odrađuje svoj dio posla` i nakon osam mjeseci odlazi.
Novi izvanredni povjerenik je `tamo neki` Fabris Peruško. Nakon junačkog desanta Božinovićeve policije u poslovnu zgradu Agrokora angažiraju se i Alpinisti, uz pozive svim TV u Hrvatskoj da zabilježe taj `povijesni trenutak` skidanja neonske reklame Agrokora s Ciboninog tornja. Stari Gazda sjeo je u helikopter i odletio zauvijek, HDZ već zna ime novog Gazde, ali se ono još drži u potaji. Prvog travnja 2019. godine – osnovana je Fortenova?! Peruško ostaje s misijom u potpunosti operušati imovinu Agrokora!
Treće; što je ostalo od Agrokora? U listopadu 2022. Agrokor d. d. izbrisan je iz sudskog registra. AGROKORA VIŠE UOPĆE NEMA. Epilog primjene Lex Agrokora je sljedeći: Od 155 tvrtki u ‘Agrokoru‘ uoči sloma, u Fortenova grupi danas je njih 37. Među 250 najvećih trgovačkih lanaca na svijetu, Maloprodaja Fortenova grupe pala je sa 173. na 221. mjesto. Fortenova ima 18 tisuća zaposlenih manje; sve proizvodno iz koncerna (ras)prodano je: Ledo, Zvijezda, PIK Vrbovec, VUPIK, itd, a upravo se prodaje i Jamnica.
Godine 2016. Konzum je bio 50 % jači od Lidla i Kauflanda zajedno. Godine 2024. Lidl i Kaufland zbirno jači su od Konzuma. Lidl smanjuje razliku u ukupnim prihodima u odnosu na Konzum plus. Ta je razlika u 2024. bila 730 milijuna eura, a u 2025. – 520 milijuna eura. Za dvije godine Lidl (grade Logistički centar u BiH od 110 milijuna eura) matematički izvjesno prelazi Konzum. Potom će ga i Kaufland. Na kraju redovnog mandata AP-ove vlade strani lanci držat će 75 % hrvatskog tržišta. Konzum će biti na 15%. Ako ga bude.
Za kraj. Dana 31. siječnja 2009. spašen je Opel, kojeg je General Motors planirao ugasiti. Budući da se radilo o desecima tisuća radnih mjesta, u pregovore se direktno uključila njemačka vlada. Nakon dugih i mukotrpnih pregovora postignut je dogovor o sanacijskom programu i spašavanju marke Opel, između tvrtke u Rüsselsheimu, General Motorsove centrale u Detroitu i njemačke vlade, kojeg je potpisala i Angela Merkel. Od početka 2021. Opel je dio austrijskog megakoncerna Stellantis.
Što vam želim reći? Ovo. Prema snazi Opel je tek peta njemačka tvrtka u autoindustriji, iza Wolksvagena, BMW-a, Mercedesa i Audija. U popisu najvećih njemačkih kompanija nije ni među prvih dvadeset. Dakle, stečaj Opela nije nešto što bi ugrozilo njemačko gospodarstvo, u BDP-u ne sudjeluje s više od 1 %. Taj i takav Opel vrijedan je da njemačka kancelarka, pogazi sav svoj Pruski ponos i ode u SAD i Kanadu na mukotrpne pregovore, te da njemačka Vlada izda ogromna financijska jamstva. Opel je tako spašen.
Na drugoj strani imate `hrvatsku` Vladu, koja za najjači koncern u ovom dijelu Evrope, u kojem je putem zemlje i farmi uvezana ratarska i stočarska proizvodnja, a putem klaonica i prehrambenih pogona uvezana prerada mesa, žita, ulja, soje, voća itd i sve to odmah ide u hladnjače i na police Konzumovih supermarketa, pa su tu još proizvodnja sladoleda, mineralne, vinogradi i punionice vina, pršutane itd, dakle `nema čega nema i sve domaće`, koncern s 11,5 % BDP-a Vlada ne samo da NIJE HTJELI SPASITI.
Oni su ga ciljano išli rasturiti. U Fortenovi ostala je samo trgovina i to u mahom iznajmljenim prostorima jer ni vlasnik supermarketa Konzuma više nije Fortenova. U odnosu na Agrokor Fortenova je kao kada bi vlasnik nekog ogromnog hotelijerskog lanca na Jadranu rasprodao sve hotele i restorane a sklopio podzakup da uz neke bazene kod hotela i uz ležaljke na plaži može prodavati sokove, kave i sendviče. Ta je Fortenova, isporučena ` za siću` novom Gazdi, koji se zove kako? Pavo Vujnovac.
Borg grupa namirena, Ante Ramljak namiren (iz sigurnosnih i razloga zaborava 10 godina mora ostati u egzilu u Češkoj), Plenkovićevi `prijatelji s pravnog Fakulteta` namireni, Martina Dalić namirena i nagrađena mjestom šefice Podravke, Boris Vujčić koji je kao Guverner HNB preporučio stručnjaka za neprijateljsko preuzimanje iz Londona nagrađen mjestom potpredsjednika ECB u Frankfurtu, Vujnovac namiren, Zdravko Marić, tada ministar financija, znajući dobro što i kako se `delalo` – zbrisao u poduzetnike…
Agrokora više nema, za par godina neće biti ni Fortenove. Operacija uspjela Pacijent umro i to na način da su ga 10 godina sistematski planski gušili domaći izdajnici kako bi što? Kako bi njemačkoj Schwartz grupi isporučili ne samo domaću trgovinu nego kako bi im isporučili nas. Strane: banke, teleoperateri i trgovački lanci gospodari su naših života – oni odlučuju: hoće li nam dati kredit ili neće i s kojim kamatama, imamo li pravo na dopušteni minus, nadziru našu komunikaciju i kreiraju nam dnevni jelovnik.
P. S. S istih EU adresa koje su naručile `transformaciju Agrokora` – kipa nam se i kancerogeno smeće po nekad zelenom okolišu Hrvatske uz rijeke i more. Mi se samo ZOVEMO Hrvatska. Sadržajno, između ulaska u EU 2013. pa u naredne dvije, tri godine mi smo to još bili. Nakon 10 godina AP-a više nismo. Da se razumijemo. Nisam protiv integracija i nisam protiv EU. Hrvat sam, ali i Evropljanin i Građanin svijeta. Na primjeru sudbine Agrokora samo vam hoću otvoriti oči oko razmjera pogubnosti ovog što i dalje traje. Neke od ovih stvari čak ni zapadni predatorski kapital od nas nije tražio. Ovo je bilo moguće jer je razina kolonijalnog podložništva i sluganske isporuke svih hrvatskih nacionalnih resursa od strane Premijera i Vlade, uz realizaciju materijalnih interesa vladajuće hadezeove kamarile, bila tolika te su stranci s čuđenjem veselo zaključili: kad nam se ti naivno priglupi Hrvati ovoliko nesebično sami nude – šteta je ne preuzet im – i to malo što im je još preostalo…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.