PIŠE: Ante JUKIĆ
2-1-1. Znate li što je ovo? To je učinak Hajduka u dvobojima s Dinamom prošle sezone. Dvije pobjede, jedan remi i jedan poraz. U redu, možemo reći, mali je uzorak, ne mogu se iz njega izvući nikakvi zaključci. A znate li što je ovo, 3-2-5? To je učinak Hajduka u zadnjih 10 gostovanja na Maksimiru uoči ovog posljednjeg. Tri pobjede, dva remija i pet poraza.
Negativan skor, ali sasvim pristojan s obzirom na razliku u kvaliteti između najvećih rivala i činjenicu da su sve ove utakmice odigrane na Maksimiru. Ako zakopamo malo dublje u prošlost, pa izvadimo utakmice iz zadnjih deset sezona, i dalje će to biti dobra statistika za Hajduk. Budući da ne volim baš u tekstovima previše koristiti statističke podatke, ovdje ću se zaustaviti. Koga zanima, vrlo lako može doći do njih.
Zašto ovo sve navodim? Zato što se uoči ovog zadnjeg derbija stvorila atmosfera kao da će Dinamo pregaziti Hajduka. Stavimo čak na stranu i one stare izlizane, ali ipak istinite fraze, kako je nogomet nepredvidljiv i kako su derbiji specifične utakmice, recimo da to u ovom slučaju nije ni bitno. Ovdje je fokus isključivo na činjenicama, na egzaktnim podacima, a oni govore kako se Dinamo u novijoj povijesti poprilično muči s Hajdukom, čak i na Maksimiru.
Ma, čak i kad bismo zanemarili te rezultate i oslonili se samo na ono što su recentni derbiji ponudili, vidjeli bismo kako tu uglavnom nema prevelike dominacije Zagrepčana. Dominacije koju bi očekivao od momčadi koja je po svim parametrima bolja. Zašto se ta činjenica uporno ignorira i zašto je većina medija i ljubitelja nogometa i ovog puta stavila Dinamo u ulogu velikog favorita, to mi je stvarno nejasno. Netko će reći, zbog cijelog ovog kaosa koji trenutno vlada u Splitu. To je, po meni, mogao biti samo dodatni razlog za oprez s prognozama, jer znamo svi kako Hajduk uglavnom funkcionira. Kad su prvi i kad se rasplamsaju maštanja o tituli, slijedi pad, a kad misliš da se raspadaju, dogodi se baš suprotno.
Iskreno, baš se i ne razumijem u nogomet, pa u ovakvim situacijama uvijek volim čuti mišljenje jednog svog dobrog prijatelja. Ni on, doduše, nije neki stručnjak, pogotovo ne u usporedbi s onima koje gledamo na televiziji, ali čovjek zna podosta podataka i uglavnom realno gleda stvari. I uvijek kaže ono što svojim očima vidi, a ne ono što je čuo i što ga je netko uvjerio da bi trebao vidjeti. On ne bi volio da ga spominjem u svojim tekstovima, pogotovo ne da iznosim njegove poruke, no ovog puta napravit ću iznimku. Taj moj prijatelj ionako ne čita članke na internetu, tako da neće ni znati da sam prekršio naš interni dogovor. Uglavnom, ovo je poruka koju mi je poslao uoči jučerašnjeg derbija…
A evo i jednog njegovog komentara nakon plasmana Dinama u Ligu prvaka i posrtaja ostalih naših klubova u Europi ovog ljeta…
”Čini mi se kako ponovno idemo iz krajnosti u krajnost. Donedavno smo imali najjači HNL ikad, a sad nakon ovih europskih brodoloma ništa ne valja. Isto tako, Dinamo je lani bio pred raspadom, prognoziralo mu se padanje u prosječnost, a sad je nikad jači i svemirski brod za domaću konkurenciju. E, sad, što je tu istina?
Kad se gledaju Dinamovi nastupi u Europi, i kad se to usporedi s ostalim klubovima, prvenstveno Osijekom i Hajdukom (ovu Rijekinu blamažu ću zasad uzeti kao iznimku, oni u Europi uglavnom igraju u najmanju ruku korektno), onda je to stvarno nebo i zemlja. Međutim, kad se gleda HNL, to i nije tolika dominacija, barem ne onakva kakvu bi čovjek očekivao s obzirom na kvalitetu Dinama.
Hajduk je takav kakav je, smiješan u mnogim pogledima, no taj Hajduk u zadnje dvije godine ima dobar međusobni skor s Dinamom i općenito se ne sjećam neke velike dominacije Dinama u tim susretima. U Osijeku Dinamo već nekoliko utakmica zaredom pobjeđuje golovima u završnici, ni protiv Rijeke nije to nešto posebno uvjerljivo. Meni je to stvarno malo nejasno. Gledajući europske nastupe, Dinamo bi trebao šetati ovom ligom, ali to očito ne ide baš tako. Jasno mi je ima nešto i do umora i biranja utakmica, no taj problem imaju sve najbolje momčadi pojedinih liga, pa opet dosta njih uvjerljivo melje u domaćem prvenstvu.
Je li to do Dinamovih trenera koji ne znaju stvoriti igru i iskoristiti kvalitetu momčadi ili druge momčadi u našoj ligi ipak nisu toliko loše? Ima li Dinamo rutinu igranja europskih utakmica, dok ostali zakažu pa gube i od objektivno lošijih protivnika? Ili je današnji nogomet jednostavno takav, gdje većina momčadi više voli biti u podređenoj ulozi i čekati, nego tražiti dominaciju. Pa je zato Dinamu lakše igrati u Europi, nego protiv Hajduka, a Hajduku lakše protiv Dinama, nego nekog slabijeg kluba.
Ne znam, ali definitivno ne vidim tu Dinamovu dominaciju u HNL na način na koju ju se trenutno opisuje u javnosti. Meni je simbol dominacije u prvenstvu onaj Kužeov Dinamo, tu si osjećao da mogu svakome zabiti pet-šest komada kad hoće. Ovo mi je sve nekako nedorečeno.”.
Eto, tako on vidi stvari, a ja se moram složiti s tim. Ne zato što mi je prijatelj, nego zato što se radi o konkretnim podacima i onome što vidim kad gledam utakmice Dinama i Hajduka zadnjih godina. A vidim da je Dinamo kvalitetniji, ali i da baš ne uspijeva tu kvalitetu pretočiti u dominaciju. To jasno govore i rezultati derbija u novijoj povijesti. I zato me ova pobjeda Hajduka nije previše iznenadila, a pogotovo ne šokirala.
Dinamo je, nema dvojbe, najbolja momčad Hrvatske, to je glupo i naglašavati. To, uostalom, jasno govore i rezultati. Međutim, dojam je kao tu ipak nešto ‘fali’. Koji je Dinamov problem, zašto se ‘svemirski brod’ muči protiv Hajduka i zašto ni u dobrom dijelu preostalih utakmica ne pruža partije kakve se od momčadi takve kvalitete očekuju, ne znam, to baš i mene zanima.
Najlakše bi sve bilo svaliti na Jakirovića, no on je trener tek godinu dana, a ovo Dinamovo mučenje u derbijima traje već duže vremena. Čak ni onaj opjevani Bjeličin Dinamo teško je izlazio na kraj sa Splićanima, puno mu je lakše bilo igrati u Europi.
Nadam se kako će stručnjaci i novinari pronaći bar dio odgovora na ovu enigmu, no i nisam baš previše optimističan. Oni uglavnom nepogrešivo konstatiraju ono što se dogodilo, a rijetko će prije same utakmice reći nešto što je kontra uvriježenog mišljenja. Isto tako, rijetko će reći ono što zaista vide i što, na kraju krajeva, pokazuju i egzaktne brojke, ako bi takva izjava izazvala podsmijeh u javnosti. Radije će ići na sigurno i reći ono što većina vidi. Pa su tako i uoči ovog posljednjeg derbija apostrofirali Dinamo kao velikog favorita, a Hajdukovu pobjedu kao nekakvu senzaciju.
Hoće li stručnjaci i mediji konačno izvući pouke i uoči sljedećeg derbija biti oprezniji? Hoće li konačno prestati koristiti pojmove poput čuda ili senzacije? Iskreno, sumnjam, ali tko zna. Možda i dogodi se čudo…