PIŠE: Ante JUKIĆ
Svakog vikenda odigra se ‘mali milijun’ utakmica u nižim nogometnim ligama, no po nekim komentarima ispada kako ih je bilo još barem toliko. Naime, uz onu glavnu, službenu utakmicu, bude tu i pokoja koju su ‘vidjeli’ samo pojedini akteri.
To mi je uvijek bilo fascinantno. Slušaš jednog trenera, pa onda drugog… Ljudi kao da nisu bili na istoj utakmici. Prvi je vidio pet-šest čistih prilika svoje momčadi i praktički nijednu protivnika, drugi obrnuto. Jedan hvali suce, drugi po njima sasipa drvlje i kamenje. Za jednog je nogomet pobijedio, za drugog je upravo umro. Ima li sve to smisla? Ima, naravno, ali samo ako pobijedite. U suprotnom, ‘ovo stvarno više nema smisla’. Stvarno od trenera svašta možete čuti, ali jedno još uvijek čekam; da netko iskaže ogorčenje zbog sudačke greške u njegovu korist.
E, da, još mi je nešto zanimljivo. Svako malo čujem komentar tipa ‘u nogometu sam već 30/40/50 godina, ali ovo još nikad nisam doživio’. Je li zaista moguće da se svaki vikend dogodi nešto što još nikad nismo vidjeli? Ili možda dotični ipak nisu u nogometu baš toliko dugo? A možda imaju i loše pamćenje?
Uglavnom, nogomet je možda muški sport, ali dojam je kako u njemu ima sve više – baba.