Obična jesenska večer, k tome još i ponedjeljna, ničim nije obećavala nešto posebno.
Vraćao sam se kući s Dilja, Vespa je prela u trećoj kao striptizetin vibrator, oko mene kulisa iz snova; lijevo Banja, desno Vinteks pa na Staru branu.
Odlično raspoložen iz više razloga; dobro sam se istrčao na tekmi, vidio stare jarane s Dilja, nasmijao se, najeo i, najmanje bitno, Lokomotiva je pobijedila 0:2.
Dok su svjetla Kanovaca bacala duge sjene na Bosut, pređoh most i krenuh Akšamovićevom, kadli iz mraka Ružine ulice izjuri auto!
I to ne bilo kakav auto, onaj plavo-bijeli… S rotacijom!
Bijesan na sebe što ih nisam ranije vidio, poput Đibe „opsujem da ne mogu prostije“, stajem nekih stotinjak metara dalje, silazim i smišljam kakvu ću kukavicu bacit.
– Dobra večer, prometnu i vozačku, molim – profesionalno reče mladi policajac.
Znamo se iz grada, često je osiguranje na Cibinim utakmicama, pamtim ga kao pristojnog i korektnog momka.
Takav je bio i ovaj put, ali, unatoč mojim komplimentima, završih u postaji.
A tamo opuštena atmosfera, treća smjena taman mijenja drugu, na televiziji Netflix, mladi momci i cure se izmjenjuju na tri računala, radi se, komentira, smije, zajebava.
Da ne nose uniforme, mislio bih da sam u Studentskom domu, i to kažem u najpozitivnijem mogućem smislu.
Testiraju me na alkohol i izvlačim bod u gostima, mreže su mirovale: miroljubivih 0:0.
Dok dajem iskaz, razgovaram s nekoliko policajaca, s nekim od njih ozbiljno („Kako ti je buraz?“, „Hoćete palit baklje u subotu“), a s drugima baš i ne („Nadamo se da nećeš pisati o nama, ha, ha, ha…“)
Puštaju me nakon dva sata i tu bi ova priča završila jer, složit ćete se, naslov „Postarijeg čovjeka (51) privela policija jer je vozio motor bez kacige“ nije baš materijal za zanimljivu kolumnu.
Jedna Vespa – dvije patrole?
Sve bi ostalo na tome, pokrio bih se ušima zbog vlastite gluposti da iduće jutro nisam dobio poziv od osobe s kojom se povremeno čujem, a koja zna gdje vrag spava.
– Priča se da si sinoć zaglavio u muriji – kaže mi umjesto pozdrava.
– Dobre vijesti brzo putuju, kako znaš? Jebiga, kriv sam, vozim Vespu bez kacige i registracije, ne treba me žaliti… – nije me iznenadila njegova informiranost.
– A nije ti čudno što su te klepili gotovo pred kućom?
Nisam o tome stigao razmišljati…
– Pa je, nikad tamo ne vrebaju, ali eto, sinoć jesu…
I onda je počeo/počela pričati (zbog eventualnih tužbi, ubacit ću tu i tamo čarobnu riječ NAVODNO)…
„Dok si ti igrao utakmicu na Dilju, načelnik policije Davor Dežić, onaj koji te NAVODNO ne može nacrtanog vidjeti i koji ima mig od lokalnih hadezeovaca da te, navijačkim slengom rečeno, ugasi, NAVODNO dobiva dojavu da si došao Vespom, onom Vespom koja je, svi znaju, neregistrirana, a zna se i da ne nosiš kacigu jer još ne postoji kaciga za toliku glavu te da ćeš vjerojatno popiti pokoje pivo poslije tekme.
I šta Dežić radi; NAVODNO diže dvije patrole (!!?), raspoređuje ih strateški na oba puta do tvoje kuće i daje naredbu da se ne vraćaju dok te ne privedu, ako treba nek’ čekaju cijelu noć!“.
Bacio me u razmišljanje pa vrtim film; kome sam stao na žulj?
Dežić je, inače, skidao transparent „EUTANAZIRAJTE HDZ“ s Termi i tu smo si svašta rekli, možda je to zamjerio?
S policijom se sudim zbog teksta „Lažljiva vinkovačka murija“ pa možda bolje da ne koristim naslov „Lažljiva vinkovačka murija“, tako da ću umjesto „Lažljiva vinkovačka murija“ upotrijebiti izraz „tekst“.
Dakle, policija me tuži zbog „teksta“, inspektor Hrvoje Marojević podiže tužbu zbog uvrede i kleveta, najpoznatiji vinkovački politički izdajnik Hrvoje Niče me prijavio DORH-u radi „straha za vlastitu sigurnost“, a lokalni hadezeovci me ganjaju zbog transparenata i tekstova na Budici.
I dalje ne vidim kome smetam.
Kome služi policija?
Ipak, teško mi je povjerovati u film „Inspektor Dežić i kanovačka zasjeda“, kategorički tvrdim, časni sude, da je sve što sam čuo teška izmišljotina, ali da se ovakav scenarij zaista jednom dogodi, sigurno bih napisao nešto poput:
veliki kompliment ste mi plasirali, načelniče, NAVODNO poslavši dvije patrole čovjeku na neregistriranom motoru, još da ste dron digli i angažirali makar jedan kombi interventne, dodatno bi mi nabildali ulični kredibilitet.
Kako kažu da je „svako zlo za neko dobro“, ovdje se sam od sebe nameće odličan zaključak.
Ako se ovdje vrhuška vinkovačke policije angažirala s ovolikim žarom, što mislite kako su se načelnici i inspektori potrudili oko slučaja bivšeg župana Dekanića?
Ili kako su hitri, ažurni i pedantni oko prometne nesreće Marija Banožića?
Sad kada su arhivirali „slučaj Vespa“, koji je očito bio prioritet, možemo očekivati ekspresno rješavanje hrpe neriješenih i zataškanih slučajeva…
Jednu od ove dvije patrole će poslati da hapse dilere kojih se nakotilo po gradu k’o da smo Medellin?
Navodno i svi zataškani slučajevi vršnjačkog nasilja djece političara sele iz najniže ladice ravno na stol?
Počet će riješavati nezakonitosti i kriminal unutar vlastitih redova?
Atentator na Marija Meštrovića žurno kupuje avionsku kartu za Panamu, jasno mu je da su mu sati odbrojani?
Pravi privilegij je živjeti u gradu gdje policija služi narodu. Vinkovci su na pola puta da se pretvore u takvo mjesto jer policija definitivno SLUŽI.
Nažalost, ne narodu.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.