PIŠE: Ante JUKIĆ
Prva polovica 1. ŽNL-VS je iza nas. Nakon odigranih 15 kola jesenskog dijela sezone, tablica sugerira neizvjesnost i izjednačenost kakva je dobrim dijelom bila i očekivana. S obzirom da živimo u vremenima kad sve mora biti nešto ‘naj’, i mi ćemo se uklopiti u taj narativ. Najjača vjerojatno nije, ali zato možemo reći kako je ova ‘najizjednačenija ‘Prva županijska’ ikad. Nadam se samo kako se neće sad javiti dežurni nostalgičari koji će ustvrditi da je nekad sve bilo izjednačenije.
Kad smo u kolovozu mjesecu pripremali teren za novu sezonu, najavili smo kako će ona biti puno neizvjesnija od prethodne, barem kad je u pitanju borba za prvo mjesto. Nije to bila neka posebna mudrost, jer lani je vođinačka Mladost složila momčad prejaku za ovaj rang natjecanja, dok ove sezone takvu nemamo. Puno je klubova ‘tu negdje’, i takav odnos snaga urodio je zanimljivim utakmicama i mnogim promjenama na čelu tijekom jesenskog dijela prvenstva. Ipak, kad se na kraju pogleda tablica, nema tu nekih velikih iznenađenja, pogotovo ne šoka i nevjerice. Momčadi su uglavnom u granicama onog što smo i očekivali, s pokojom iznimkom bez kojih nogomet ne bi ni bio to što je. Pa, pogledajmo što kaže semafor nakon prvog poluvremena…
Na vrhu je Fruškogorac, ne samo geografski gledano. Momčad iz Iloka je već uigrana i iskusna za pojmove amaterskog nogometa, kvalitetu ima i na terenu i na klupi. Petar Krešimir Karamatić dobro se snalazi u ulozi trenera-igrača, svlačionica ga prati, tako da njihovo prvo mjesto ne bi trebalo nikoga iznenaditi. Žuti su odlično startali, potom su upali u krizu koja je kulminirala porazom u Jarmini, da bi se onda ponovno stabilizirali i na dojmljiv način okončali polusezonu. Fruškogorac je možda i najbolji dokaz nepredvidljivosti ove lige. S jedne strane nanizali su uvjerljive pobjede protiv konkurenata s vrha tablice, dok su s druge upisali poraz od Borinaca, kojima je to bila jedina pobjeda ove jeseni.
Jednak broj bodova kao Iločani (31), osvojila je Mladost, koja će zbog lošije gol-razlike prezimiti na drugoj poziciji. Iza Cerićanaca je iznimno uzbudljivih 366 dana. Prošle godine u ovo vrijeme Mladost je bila pri začelju ‘Prve županijske’, praktički već prežaljena i preseljena u niži rang, no u Ceriću predaja nikad nije bila opcija. Prvo su se ljetos na dramatičan način spasili od ispadanja, a onda dodali gas, osnažili svlačionicu i najavili borbu za više sfere. Od svih pojačanja, najjače je odzvonio dolazak novog domara, to je bio znak da se u Ceriću sprema nešto veliko. Kako vidimo, nisu te ambicije bile bez pokrića. Prvi čovjek kluba Nedjeljko Mudnić ozbiljan je gospodin, nije od onih koji se olako razbacuju bombastičnim najavama, pa sad sa znatiželjom iščekujemo što će na stadionu Josipa Čuljka-Osima napraviti ove zime. Hoće li se zadovoljiti mirnim životom bez stresne borbe za ostanak ili će dovući još kojeg kapitalca i napasti prvo mjesto?
Slična je priča, a možda i dilema, u Rokovcima i Andrijaševcima. Štoviše, Frankopan u ovo doba prošle godine nije bio jednom nogom u ‘Drugoj županijskoj’, oni su tamo čvrsto stajali s obje. Činilo se tad kako je prednost Vidor-Matijevića prevelika i kako će povratak u županijsku elitu još malo na čekanje, no Frankopan je sjajnim prijelaznim rokom stvorio uvjete za proljeće iz snova. Vidor je vrlo brzo uhvaćen, a potom i ostavljen u prašini, pa se ovaj klub velike tradicije vratio tamo gdje mu je i mjesto. I nije stao na tome, nastavili su Rokovčani i Andrijaševčani u istom tempu i u ‘Prvoj županijskoj’. Kvalitetan igrački oplemenjen je dolaskom Nikice Bartulovića na klupu, i to sad zaista izgleda kao društvo za najviše domete.
Frankopan nije domaćinska momčad, igra podjednako dobro na svim i svakakvim terenima. Iako su ove jeseni čak devet puta gostovali, u 15 odigranih utakmica doživjeli su samo tri poraza, a i u njima su bili itekako konkurentni. Kad dohvatite 30 bodova u polusezoni, a Frankopan ih je osvojio točno toliko, mora vas se uzeti u obzir u pričama o borbi za naslov.
Iz Negoslavaca uoči početka prvenstva nisu stizale velike najave. Oni su se prošle sezone pomalo neočekivano našli u bori za ostanak, pa im je minulog ljeta primarni cilj bio pregrupirati se i vratiti u mirne vode. Osvojenih 28 bodova lijepa je zimnica i potvrda dobrog rada u ovom klubu sad već prepoznatljivog stila igre.
Ni Negoslavci se ne uzdaju samo u domaći teren, teže nadigravanju protiv svakoga i svugdje, pa gdje ih to dovede. A ove polusezone dovelo ih je na visoko četvrto mjesto, sa samo tri boda zaostatka u odnosu na lidera iz Iloka. Kojeg su, uzgred budi rečeno, porazili, i to na njegovom terenu.
Da je ove jeseni samo zabio gol više ili primio jedan manje, HAŠK-Sokol bi na tablici bio ispred Negoslavaca. No, to je samo kozmetika, dojam o dosadašnjem dijelu sezone kluba s Gatine jednako je dobar. Nakon ispadanja iz Međužupanijske lige Osijek-Vinkovci, u Starim Jankovcima je prioritet bio stabilizacija kluba, dok je povratak u više rang stavljen u sferu ‘ako se ukaže prilika’, bez ikakvog imperativa. Osnovni cilj je, dakle, ispunjen, a sad treba vidjeti hoće li Sokolovi na proljeće baciti i pogled prema visinama.
Kad bi se gledali samo rezultati postignuti na zelenim i raznim drugim travnjacima, Sinđelić bi s 31 osvojenim bodom bio izjednačen s Fruškogorcem na čelu ljestvice. No, nogomet se igra i za stolovima, neka pravila se moraju poštovati, a tu je klub iz Trpinje odmah na startu napravio kiks. Zbog administrativne pogreške izgubili su dobivenu utakmice protiv Mladosti, oduzet im je i jedan dodatni bod, tako da su imali ulazak u sezonu iz najgorih scenarija.
Nakon tog poraza na katu, Sinđelić je nanizao još tri na terenu, pa je nakon četiri odigrana kola još uvijek bio u ‘minusu’, prikovan za dno. Ipak, znalo se i tad kako je samo pitanje vremena kad će ova momčad doći tamo gdje kvalitetom i pripada. Kad su uhvatili ritam, nizali su pobjede i penjali se na ljestvici, sve do ove šeste pozicije. Sinđelić je sad već potvrđena kvaliteta i konstanta ove lige, momčad prepoznatljivog i oku ugodnog nogometa, spremna za nadigravanje sa svima.
Niti jedna momčad vodeće šestorke nije ni iznenadila ni razočarala svojim učinkom, a sad dolazimo do jedne za koju to ipak ne možemo reći. Mitnicu smo uoči sezone okarakterizirali ‘prvom među jednakima’, za nijansu kvalitetnijom od ostatka konkurencije. Takvu su ulogu, uostalom, prihvatili i oni sami. S Tornja su u kolovozu stizale nedvosmislene najave o borbi za prvo mjesto, nije se pričalo u rukavicama, stoga se njihovo sedmo mjesto i osvojena 24 boda mogu nazvati podbačajem. Ne sad nekim ogromnim, ali podbačajem svakako.
Ni u prvom dijelu jeseni, nije to bilo to, nije bilo efikasnosti i ubojitosti koja se očekivala, ali rezultat nije patio, pa se sve moglo svesti pod onu o velikim momčadima koje pobjeđuju i kad ne igraju dobro. Nadali su se na Mitnici kako će se s vremenom sve posložiti i kako će uz rezultat doći i dojmljivije predstave, no dogodilo se suprotno. Posebno su ambicije Vukovaraca pogodili porazi na domaćem terenu. Čak tri puta je Mitnica poražena na svom sve boljem travnjaku, dvaput je odigrala i ‘iks’, a to je previše za momčad koja cilja visoko. Sedam bodova zaostatka za vodećim nije nešto što se ne može nadoknaditi, ali nije baš ni toliko malo. Želi li osvojiti prvo mjesto, morat će Mitnica odigrati vrhunsko proljeće.
Gornju polovicu poretka zaokružuje Sloga, s jednakim brojem bodova (24) kao Mitnica. Korektan je to učinak za momčad iz Borova, ali dojam je kako je njihov kadar i za nešto više kadar. Misle tako očito i u samom klubu, budući da je tijekom sezone došlo do smjene na mjestu predsjednika, a takve stvari se uglavnom ne događaju kad je sve u skladu s očekivanjima. Razlog zašto Sloga nije bolje plasirana leži u neriješenim rezultatima. Ova momčad, naime, uz Frankopan i Negoslavce, spada u krug onih s najmanje poraza (3), ali ima čak šest remija, tu im je iscurilo dosta bodova.
A s Borovom je nekako iscurio i naš termin za prvi dio pregleda jeseni u ‘Prvoj županijskoj’. U ovom osvrtu prošli smo gornji dio ljestvice, dok ćemo u drugom baciti pogled u dvorište klubova donjeg doma. Što osvajač Kupa NS Županja radi na devetom mjestu, što je pošlo po krivu u Bogdanovcima? Hoće li na proljeće procvasti jabuke u Jarmini, kakva budućnost čeka Budućnost?
Čitajte uskoro na Budici, i na nekim manjim portalima…
