PIŠE: Ante JUKIĆ
U prošlom tekstu ‘pročešljali’ smo gornju polovicu poretka ‘Prve županijske’ nakon jesenskog dijela sezone, a sad je vrijeme posvetiti riječ-dvije društvu iz donjeg doma.
Slavonac iz Gradišta nije teško zamisliti na vrhu poretka, neobično je jedino što se radi o njegovoj donjoj polovici. Igrači Mirka Godanja ove su jeseni uglavnom dobivali pohvale svojih protivnika. To je nešto što treneri nikad ne vole čuti, jer znači kako bodovi uglavnom ostaju na drugoj strani.
Nikako Gradištanci nisu uspjeli povezati nekoliko pobjeda, tako da je ovaj 21 bod na kraju i solidan učinak. Ova momčad sigurno vrijedi više, a da to nije samo pusto slovo na ekranu govori i trofej pobjednika Kupa NS Županja koji je Slavonac spremio u svoje vitrine, u konkurenciji nekoliko momčadi iz viših rangova.
Čak ni Gradištanci, eto, nisu uspjeli bezbolno preživjeti nemilosrdan ritam srijeda-nedjelja, što je dobra poruka onima koji se još uvijek čude Dinamovim uspjesima u Ligi prvaka i blijedim izdanjima te iste momčadi u HNL-u. Ako se muči jedan Slavonac, i to s Mirkom Godanjem na klupi, pa kako onda neće Dinamo sa svojim trenerom? Uglavnom, sad kad su se riješili obaveza u Kupu, u drugom dijelu sezone očekujemo Slavonac u boljim izdanjima i s više bodova na kontu.
Jedan bod manje od Gradištanaca, osvojio je Bršadin. Tražimo li najugodnije iznenađenje sezone, onda su oni ti. Dva glatka poraza u prva dva kola dala su naslutiti borbu za ostanak, no Rajko Banjac tad je posložio kockice i ovaj povratnik u županijsku elitu ušao je u dugačak niz utakmica bez poraza koji ga je vinuo prema vrhu.
Pri kraju polusezone ipak je došlo do određenog pada, ali i dalje je to učinak za ugodne praznike. Kvizaškim rječnikom rečeno, u ‘Prvoj županijskoj’ 20 osvojenih bodova na jesen je prvi prag, čarobna granica koja bi trebala donijeti proljeće bez stresa i straha za ostanak, a Bršadin ih ima upravo toliko. Naravno, opreza nikad dosta, jer društvo iza njih vrlo je blizu, praktički u retrovizoru.
Tri su kluba jesenski dio sezone okončala sa 17 osvojenih bodova. Slavonac iz Komletinaca, Croatia i Borac, točno tim redom. Komletinčani su odradili korektnu polusezonu. U svim su utakmicama bili konkurentni, čvrsti i beskompromisni, nitko ih nije razbio. Ukratko, bili su Komletinci kakve i inače poznajemo. Dojma smo kako su mogli uhvatiti i pokoji bod više, ali baš zato postoji i tablica. Bilo bi malo nezgodno kad bi se momčadi ocjenjivale po dojmu.
Croatiju možemo staviti uz bok Mitnici, kad govorimo o momčadima koje su ove jeseni odigrale ispod očekivanja. U Bogdanovcima su se uoči sezone odlučili za redizajn svlačionice. Klub su napustili neki dugogodišnji stožerni igrači, a dovedeno je nekoliko mladih i potentnih imena, te iskusni trener Zoran Rubić, koji je sve to trebao ukomponirati. Izraženih ambicija nije bilo, očekivala se jedna mirna sezona bez previše stresa.
Ipak, nije to baš otišlo u očekivanom smjeru. Kod kuće su se bodovi još nekako i osvajali, no s gostovanja su pristizale mrvice, tako da se Croatia našla u dijelu tablice u kojem se definitivno nije vidjela. Neće to biti mirno i spokojno proljeće za Bogdanovčane, a tko će ih povesti u njega, ostaje nam vidjeti, budući da je s Rubićem suradnja prekinuta pred kraj jesenskog dijela sezone.
Slična atmosfera je i u Drenovcima. I tamo se puno više očekivalo, pogotovo nakon obećavajućeg starta. Ispostavilo su kako je to ipak više bilo do dobrog rasporeda, nego do stvarne snage Borca, jer kako su pristizali ozbiljniji protivnici, tako su se i bodovi sve teže osvajali.
Ono što Drenovčane posebno brine su neuvjerljive prezentacije i skroman učinak na domaćem terenu, koji je uvijek slovio kao jedan od najteže osvojivih u ligi. Borac je lani kroz ‘iglene uši’ osigurao ostanak u ‘Prvoj županijskoj’, s tim iskustvom vjerojatno će tijekom zime povući i neke poteze, kako im se isti problemi ne bi ponovili i ovog proljeća.
U Nijemcima su, nema sumnje, računali na više bodova ove jeseni, no kako je u jednom trenutku izgledalo, ni ovih 15 nije toliko loše. Lovor je u prva tri kola upisao dvije pobjede i jedan remi, a onda upao u veliku krizu koja je kulminirala s ružnih 0:10 protiv Mitnice u 11. kolu.
Izgledalo je tada kako bi Zeleni stanku mogli dočekati s povećim zaostatkom za društvom ispred sebe, no sedam osvojenih bodova u posljednja četiri kola bitno su popravila raspoloženje. Priključak je zadržan, a sad se treba presložiti i dočekati proljeće spremno.
Nažalost, čini se kako će drugi dio sezone biti tek odrađivanje posla za Borince i Budućnost. Obje momčadi početak prvenstva dočekale su u poprilično kaotičnoj i nedefiniranoj situaciji, a to nikad ne sluti na dobro. Samo po jedna pobjeda i četiri osvojena boda prikovale su Jarminčane i Šiškovčane na samo dno ljestvice, i trebalo bi se dogoditi veliko iznenađenje, pa da ih tamo ne vidimo i na kraju sezone. Čini se kako je i jednima i drugima trenutno od ostanka u ligi puno važniji opstanak, a pogotovo se to odnosi na momčad iz Šiškovaca, koja je u nekoliko utakmica nastupila s manje od 11 igrača. Hoće li dvojac s dna dobiti kormilara koji će ih izvesti u koliko-toliko mirne vode, ili nam proljeće u Jarmini i Šiškovcima donosi novo poniranje, možda i brodolom?
Zanimljiva je, inače, ta priča s amaterskim nogometom. Tijekom ljeta, kad počinju pripreme za novu sezonu, svi su puni optimizma i zanosa. To tako traje negdje do petog-šestog kola, okvirno Vinkovačkih jeseni, kad polako dolazi kriza. A onda, otprilike mjesec dana prije kraja jesenskog dijela sezone, svima je svega dosta i svi jedva čekaju stanku. Kako bi sjeli i vidjeli što i kako dalje, jer ovako više ne može. S početkom zimskih priprema raspoloženje opet poraste, opet to traje neko vrijeme, recimo do Uskrsa, kad se ponovno počnu vrtjeti iste priče. Treba nekako izgurati do kraja sezone, pa onda sjesti i vidjeti što i kako dalje. Jer ovako, naravno, više ne može. I tako iz sezone, u sezonu.
No, tko zna, nova godina, nova nadanja. Možda se negdje zaista i dogode promjene…
