PIŠE: Ante JUKIĆ
Uz dužno poštovanje ljetu i njegovoj opuštenosti, zimi i blagdanskoj čaroliji, jeseni i njezinim melankoličnim tonovima, meni nema ljepšeg doba godine od aktualnog. Proljeće, i to baš ovo kasno, s prijelaza iz svibnja u lipanj. Kad se počinju redati plodovi, sve jedan ukusniji od drugog.
I tako, tijekom mojih kasnoproljetnih putešestvija šorovima, sokacima i lenijama najdražeg grada i okolice, uvijek me zaboli srce. Dijelom zbog očajne kondicije, a dijelom i zbog prizora kojima svjedočim. Gdje god se okreneš, neobrane trešnje, višnje, marele… Zadnjih godina, doduše, nešto slabije rađaju, ali i dalje se nađe. Neke su u dvorištima napuštenih kuća, negdje se živi, no vlasnici očito nisu zainteresirani. A ima tih voćaka i na javnim površinama, gradskih, općinskih i tko zna čijih. I tako to propada, dok se kuka kako su cijene visoke i kako loše živimo.
Tad dođoh na ideju. Šaljem poruku svima koji vide, ali ne čuju! Imate li voćku s kojom ne znate što bi, mi ćemo to riješiti. Oberite, javite i dolazimo po robu. Budica će vas za to prigodno nagraditi. Ako ne možete sami obrati voćku, i to ćemo riješiti. Dovoljno je samo pokazati dobru volju. Sve što donirate, Budica će proslijediti udrugama i našim sugrađanima u potrebi. Poziv je, naravno, upućen i gradskim i županijskim ocima, jer puno voćki nalazi se na ‘njihovim’ česticama.
Naiđe li ovo na plodno slavonsko tlo, mogla bi to biti lijepa priča. U kojoj će, kao što bi Del rekao, svi biti na dobitku. Vlasnici voćaka učinit će dobro djelo i za to biti nagrađeni, građani će se osladiti ukusnim plodovima, a nekoga ćemo možda i zaposliti. Otvoriti pokoje radno mjesto. Nije baš tvornica cipela, ali nije ni ovo za baciti. A pogotovo za baciti nije voće koje često ne cijenimo dovoljno.
Eto, skužajte na smetnji, kao što bi rekla naša braća s juga. Želite li sudjelovati u ovoj akciji, javite se Budici!