PIŠE: Ante JUKIĆ
Generalno ne volim ljude ni glorificirati, ni osuđivati. Lako se opeći u oba slučaja. Ipak, ponekad učinim iznimku, na neke situacije jednostavno ne možeš zažmiriti. Meni su takve situacije političari. Možda nije lijepo i ljudski, ali njih tu i tamo baš moram braniti.
Tužno mi je gledati i slušati kako se mi kao narod odnosimo prema političarima. Ne postoji društvena skupina prema kojoj smo tako okrutni. U redu, kao što sam rekao, ne moramo ih uzdizati ili pretjerano hvaliti, ali ako već to ne možemo, onda bi barem trebali poštovati ono što za nas rade. A nije to nimalo lagan posao, kao što se često zna čuti. O odgovornosti i žrtvi koju podnose neću ni pričati. Dakle, preispitajmo malo svoj odnos prema njima.
Svatko ima svoju listu stvari koje zamjera političarima, ali tri se nekako posebno ističu: kradu, lažu i ne ispunjavaju obećanja. O krađi ne bih. Vjerojatno ima i toga, no to bih, kako se ono kaže, ostavio institucijama. Više bih se pozabavio lažima i neispunjenim obećanjima.
Naravno, i političari koji put slažu ili ne ispune obećanje, ali, ruku na srce, to svi radimo. Pa zašto onda za njih imamo drugačije kriterije? Neispunjena obećanja kod političara su, zapravo, iznimni slučajevi, nikako pravilo. Političari uglavnom ništa ne obećavaju, stoga mi je nejasno zašto se stalno priča o njihovim neispunjenim obećanjima. Ako malo bolje obratite pažnju, vidjet ćete kako političari uglavnom pričaju o željama. Reći kako treba povećati životni standard, povisiti mirovine ili zaustaviti iseljavanje mladih nije nikakvo obećanje. To je popis želja s kojim se većina ljudi slaže. Tko bi, uostalom, bio protiv povećanja životnog standarda? Obećanje bi bilo navesti konkretne i jasne poteze, no takve stvari rijetko ćete čuti. Logično, jer onda bi se političare i lakše moglo ‘upitati za zdravlje’, ocijeniti njihov rad. Nisu ni oni toliko naivni i glupi, Puno je elegantnije govoriti o nekakvim željama i ciljevima. Ljepše zvuči, a nema ništa egzaktno za što ih kasnije možeš uhvatiti.
Naravno, ne bi političari govorili ovako, da to publika od njih ne traži. A to, složit ćete se, nije njihova krivica. Ljudi će uvijek reći kako političari lažu, obmanjuju i pričaju bajke, no prava je istina da je to upravo ono što ljudi žele čuti. Političari se samo prilagođavaju tržištu. Nemojmo se lagati, ljudi vole slušati lijepe stvari, bajke pogotovo. Čak i ako znaju da stvari o kojima političari pričaju nisu u njihovoj domeni. U konačnosti, sve se svede na novac i materijalno. I zato čovjek više voli čuti kako će imati 100 Eura veću plaću, nego kako će političar ‘rezati’ gdje god stigne. To je čovjekov mentalitet danas i tu političari nisu ništa krivi. Tko god misli kako političari lažu, ne ispunjavaju svoja obećanja i pričaju bajke, trebao bi prvenstveno sebe preispitati.
Otkud takav mentalitet? Možda nije glavni uzrok, jer čovjek je odvajkada volio slušati bajke i priče koje gode uhu, no gotovo pola stoljeća indoktrinacije i ispiranja mozgova definitivno je dalo svoj doprinos. Toliko ispričanih bajki jednostavno je moralo ostaviti utjecaj. Pa tako Hrvati i danas najviše vole slušati bajke. U kojima ima vrlo malo obećanja, a jako puno lijepih želja. A kad obećanja nema, onda se ona ne mogu ne ispuniti.
I zato ne dam na političare. Oni svoja obećanja ispunjavaju.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.