Nećete na Grenland, niste ni prije

📸Ilustracija/Pixabay

✍️ Ante JUKIĆ

Moram priznati, razočarali su me braća Amerikanci, baš su me razočarali. Pogotovo ovaj Narančasti, od njega sam puno očekivao. Ja mislio on će donijeti mir i blagostanje cijelom svijetu, otvoriti koju tvornicu, dati narodu posla, a njemu u glavi samo američki interesi. Tko bi to očekivao od američkog predsjednika? Jedan miljenik ‘regiona’ nekad je pjevao ‘nije svatko kao Donald, mene plaši ovaj Ronald, taj je nezgodan’, no vremena su se promijenila. Danas je, očito, i Donald nezgodan.

Zanimljivo je to. Kad god je frka, većina europskih država prvo će pogledati preko ‘bare’. Neovisno radilo se o svrgavanju nepoćudnog režima, širenju demokracije ili vojnoj intervenciji. SAD je, kako se to kaže, svjetski policajac. Mnogima se to ne sviđa, ali svi ih nekako vole imati na svojoj strani. Sve dok se malo ne osile i posegnu za našim, tad nastaju problemi.

Osim što pumpaju milijarde i milijarde u NATO i vojnu industriju, Amerikanci isto toliko ulažu u Europu na razne druge načine, pa su mi stvarno nejasni ljudi koji očekuju kako neće nešto tražiti zauzvrat i oploditi svoju investiciju. Ili netko zaista misli da oni sve to čine iz altruizma i ljubavi prema Europi? Pa i ta Danska, koja sad, logično, ne da Grenland, posredno i neposredno je primila silne američke milijarde. Nije ih odbila.

Aspiracije prema Grenlandu možda su pokazale pravu ćud aktualnog američkog predsjednika, ali su do kraja ogolile i današnju Europu, koja jednostavno ne zna što bi. A kad se konačno i nekako dogovori sama sa sobom, onda ne zna s čime. Pokazala je to prije grenlandske krize i situacija s ratom u Ukrajini. Naši birokrati pregovaraju, dogovaraju i formiraju komisije. Onda malo raspravljaju o plastičnim čepovima, stakleničkim plinovima, rodovima, spolovima, inkluzivnosti i koječemu. Ukidaju obavezno služenje vojnog roka, jer je to nepotrebno, preispituju smisao ulaganja u obranu. Pa se sad čude kao netko nastupa agresivno i gleda prvenstveno svoje interese. Ovim našima to je posebno nepojmljivo, budući da je njima uvijek važnije što misle drugi.

Dojam je kako Europa još uvijek nije načisto s Amerikom. Malo ih želi, malo ne želi. Možda bi najbolje bilo kad bi ostali tamo na svom kontinentu i nikad više nogom kročili ovdje. Jedino ako eventualno zagusti u nekom Svjetskom ratu, onda smiju doći i dati ruke. Ili kad treba uložiti koju milijardu, ni to nećemo odbiti…

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.