PIŠE: Ante JUKIĆ
Sezona je godišnjih, tako na zasluženi odmor odlazi i fraza ‘bolje da ste tvornicu otvorili’. Ipak, da ne bi tijekom ovih ljetnih mjeseci odmorili od mitova iz prošlosti, nostalgičari nam spremno nude adekvatnu zamjenu – ‘nekad su svi išli na more’…
Odmah na početku, kratka napomena. I ja smatram kako bi svaki građanin Hrvatske trebao barem jedan tjedan u godini provesti na obali. To je valjda neki minimum za državu koja ima more. Kao što, recimo, stanovnici Perzijskog zaljeva imaju pravo na jeftino gorivo, ili Crnogorci na tjedan dana izležavanja. Siguran sam kako je ostvarivo. Dobar dio Hrvata ionako živi na moru, a od onog dijela koji ne živi, dobar dio tamo ima rodbinu ili prijatelje. Od onih, pak, koji ne spadaju u ove skupine, dobar dio može si priuštiti more, tako da preostaje samo mali dio onih kojim bi država i ljudi dobra srca trebali uskočiti u pomoć. Može se to, potrebno je samo malo organizacije i dobre volje.
No, kao što rekoh, more bi Hrvatima svojevrsno ustavno pravo trebalo biti isključivo zato što ležimo na njemu. U suprotnom, to je samo mogućnost koju nemaju svi. Nostalgičari će reći kako su nekad svi išli na more, no to je samo jedan iz njihove tvornice mitova. Naravno da nikad nisu svi išli na more, kao što nikad svi nisu mogli riješiti stambeno pitanje kao od šale, kao što nikad svi nisu ni radili. I naravno da se i nekad kopalo po kontejnerima. To je jednostavno tako. Ne mogu svi u životu imati sve.
Danas je ljudima popularno puniti glavu svačime, a svi nekako najviše čuti kako imaju pravo na nešto i kako su za nešto uskraćeni. Puno više, nego, na primjer, kako imaju odgovornost i kako bi se sami trebali izboriti za nešto. Isto tako, dio medija uporno ponavlja priče o super životu u bivšoj državi, dok u ovoj aktualnoj potencira i u prvi plan gura sve loše. A često i izmišlja. I kad se promiješaju svi ti sastojci, te dobije koktel mitova, zavaravanja i nerealnih obećanja, onda dođemo u situaciju da se i odlazak na more smatra nečime što bi svatko morao.
Generalno smo mi krivo postavili granice, olako govorimo o sirotinji i siromaštvu. Nema u Hrvatskoj ni blizu toliko sirotinje, kao što nam se svakodnevno sugerira, niti živimo toliko loše. Odlazak na more danas neki prikazuju gotovo kao osnovni sastojak potrošačke košarice, što je potpuno besmisleno. Nikad neće svi moći ići na more, to treba prihvatiti. Kako je krenulo, očekujem da ćemo uskoro i skijanje proglasiti temeljnim ljudskim pravom. Ljudi, ne dajte se nasanjkati!
Evo, ja bih recimo silno želio na Banju, ali ne mogu, nije mi dostupno. Pa ću se, kao i svake godine, morati zadovoljiti odlaskom na more. I to ne ovo naše, nego negdje vani, još nisam odlučio. I sigurno neću kukati zbog toga…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.