PIŠE: Ante JUKIĆ
Pita me neki dan prijatelj: „Svi eminentni novinari u gradu iznijeli su mišljenje o novom Trgu Vinkovačkih jeseni, što ti čekaš?“
Odgovorih: „Čekam da se oni izredaju, pa ću onda i ja reći što mislim.“
I eto, došao je i taj dan. Što mislim o novom trgu? Iskreno, skoro pa ništa, a i to valjda nešto govori. Meni stvarno svakakve stvari prolaze kroz glavu, ali još se niti jednom nisam uhvatio u razmišljanju o tom famoznom trgu. A kad je tako, očito mi ne predstavlja previše u životu. I onaj stari bio mi je dobar, da se mene pitalo, mogao je ostati takav. Opet, nije mi ni ovaj novi neprihvatljiv, da bih sad sipao gorčinu zbog toga. S vremenom ću i njega prihvatiti kao svojega. Uglavnom, poprilična ravnodušnost.
Iako, ‘ajde, bit ću do kraja iskren. Onaj stari ipak mi je bio draži. Ali, to ne znači kako je nužno i bolji. To je, uostalom, samo moje mišljenje. Vjerojatno sam i ja, kao i svi drugi, ponekad nostalgičan, pa mi sve starije izgleda ljepše. Nekadašnji trg uvijek će me podsjećati na mladost, a tad i svaka objektivnost pada u vodu. Ja stvarno nisam relevantan kad se govori o ovakvim temama. Da je do mene, vjerojatno bi u gradu još uvijek gledali kočije s konjima, jedni drugima slali bi pisma, a kopačke bi bile crne. No, kao što sam rekao, to sam ja, kojemu je tradicionalno i starije srcu bliže. Vremena se mijenjaju, dolaze drugačije stvari i moram to prihvatiti.
Jedna od najsmješnijih stvari kod ljudi mi je kad mislimo kako svijet počinje s nama. Pa nam je onda i taj stari trg polazišna točka. Kao da svijeta i Vinkovaca nije bilo prije njega. I taj nama tako dragi stari trg nekim je još starijim generacijama bio novi. Kad je izgrađen, i te generacije su vjerojatno grintale i prizivale onaj još stariji, za koji su one bile emotivno vezane. A tako će i današnja djeca, za 30-ak godina, kad bude otvoren neki budući trg, žaliti za ovim netom otvorenim. Tako to ide. Što je nama staro, nekom je bilo novo. Što je nama novo, nekom će biti staro.
Postoji još jedan razlog zbog kojeg se ne želim previše izjašnjavati o trgu. To je ona naša tradicionalna podijeljenost, odlazak u ekstreme. Takvo smo društvo u cjelini, pa nismo ni mi Vinkovčani protiv toga cijepljeni. U ovom gradu postoje ljudi koji će biti protiv svega što ima veze s vladajućom garniturom. Jednostavno, njihov pristup je takav, uvijek negativno. Takvima novi trg ne bi bio prihvatljiv, taman da je sazdan po njihovim snovima, i da u središtu ima fontanu koja izbacuje novce. Vjerojatno bi i u tom slučaju slušali: „Bolje da su tvornicu otvorili…“. 
S druge strane, postoje i oni koji brane i hvale apsolutno sve što aktualna vlast napravi. Do razine sekte. Takvi bi vjerojatno pljeskali i iskopanoj rupi na mjestu starog trga, kad bi im to netko predstavio kao vrhunsko umjetničko djelo. Dok su oni prvi uvijek negativni, ovi su uvijek pozitivni, bez trunke kritike. Prvi ne bi pohvalili, taman da im život ovisi o tome, drugi ne bi iskazali neslaganje nikad, pa ni tad. Iskreno, zamorni su mi jedni i drugi, i stvarno ne želim zauzimati stranu kad se počnu međusobno nabacivati.
Kažem još jednom, draži mi je bio onaj stari trg. Jer, tad sam bio mlad. A onda sve izgleda ljepše i romantičnije, čak i kiosk s hamburgerima. Nadam se samo kako i ja neću jednog dana govoriti: „Eeee, nekad su i trgovi bili bolji…“.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.