✍️ Ante JUKIĆ
E, sad mi stvarno više ništa nije jasno. Pokušavam shvatiti, ali ne mogu, ni uz najbolju volju.
Kažu, vrludam, ne zauzimam čvrsto niti jedan stav, ali on se ipak može iščitati. I dosta je ograničavajući, molim lijepo.
Što je najbolje, sve su to zaključili, a da uopće nisu čitali. Samo naslov i možda eventualno između redova. Njih sigurno nisu. Jer, da jesu, ne bi komentarom otišli u potpuno drugom smjeru. Tako je to. Za čitanje nema vremena, ali za pisanje patetičnih eseja uvijek se nađe. I kad na kraju nekako završiš na psima koji izvlače unesrećene ispod ruševina, ti si pobjednik. Tom argumentu nitko se ne može suprotstaviti.
Zanimljivo je to. Kad stalno drviš po istom, ustraješ u svome i odbijaš bilo kakav dijalog, onda si isključiv, tvrdoglav i zatucan. Kad si oprezan i otvoren za drugo mišljenje, e onda vrludaš, nemaš svoj stav. I kako onda, pitam ja vas? Koje je rješenje?
Ne znam, glava mi puca. Kud je ovako vruće, još i previše razmišljam. Mučio bi se svatko, a gdje neću ja, ovako ograničavajućeg svjetonazora. Odoh na Banju malo se osvježiti. Samo, i oko toga sad imam dvojbe. Znate, ljudi tamo svašta rade, čak i ono što životinje ne bi nikada…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.