PIŠE: Ante JUKIĆ
Možda i najeksplozivnija tema u ovo doba godine, ona koja nam se neprestano baca pod noge, su petarde. Dozvoliti, ograničiti ili potpuno zabraniti? Nadalje, što s vatrometom? I on je problematičan, i oko njega iskre frcaju. Zaista, puno je tu gorućih pitanja.
Ta čovjekova opsjednutost, zaluđenost i očaranost eksplozijama nije od jučer. Nema tog iskaza oduševljenja i radosti koji mogu zamijeniti ‘bum’. I vatru. Sve je to lijepo, i glazba, i čašica, ali za potpuni događaj svatova, utakmice ili bilo koje druge fešte potrebna je neka detonacija ili izgaranje. Petarda, topovski udar, baklja, bengalka, vatromet… Nekad se, nažalost, poseže i za oružjem.
Osobno, nisam nešto previše fasciniran eksplozijama bilo koje vrste i ne bih imao ništa protiv kad bi se, u ovom slučaju petarde, u potpunosti zabranile. ‘Ajde, vatromet i bakljadu Lokomotivinih navijača mi je nekad i lijepo pogledati, ali ni za njima ne bih suzu pustio kad bi ih zabranili. Nijednu, pogotovo ne toliko kao Houra za Ružom ili Zeko za potočićem. Zeko životinja, ne Dinamova legenda.
No, to je samo moje mišljenje. Generalno sam protiv zabrana, a i poštujem mišljenje drugih. Dio ljudi, očito, voli pirotehniku, pa onda treba naći model po kojem će svi biti zadovoljni. Vuk sit, a prsti na broju. I kad bi imali apsolutnu zabranu, opet bi se bacalo ispod žita, tako da je možda bolje staviti sve u kontrolirane uvjete.
Inače, meni su u ovoj priči od samih petardi zanimljivije neke druge stvari. Recimo, ovo guranje životinja u prvi plan, kako se petarde ne bi trebale bacati zbog njih. Malo mi je to pretjerano. I zbog njih, svakako, ali prvenstveno ipak zbog ljudi. Mislim kako smo u posljednje vrijeme malo otišli u krajnost s tom brigom za životinje. Bez uvrede, i njima i njihovim vlasnicima.
Isto tako, siguran sam kako bi ovi koji zagovaraju potpunu zabranu, prvi dignuli buku zbog otkaza koje bi takve zabrane inicirale. Znate, tu pirotehniku treba i proizvesti, velika je to industrija u kojoj se okreću milijuni eura. Hipotetski, kad bi se preko noći odjednom u potpunosti prestala koristiti pirotehnika, hrpa ljudi postala bi tehnološki višak. I što ćemo onda, prosvjedovati zbog otkaza? Zato sam je uglavnom protiv bilo kakvih zabrana, više zagovaram odgovornost i jasno definiranje pravila, pa onda i kazni. A one bi prije svega trebale biti usmjerene prema prodavačima i roditeljima, djeca su zadnja u tom lancu.
Ne znam, možda je to samo moj dojam, ali čini mi se kako se posljednjih godina manje ‘praši’. Moguće je i da smo postali odgovorniji, no rekao bih da je više do dječje okupiranosti nekim drugim stvarima. Kome je, uopće, do bacanja petardi vani, kad se u kući možeš zabavljati svom silom pametnih uređaja? Dakle, recept je vrlo jednostavan. Daš djeci sve drugo što požele, i neće ih više toliko zanimati pirotehnika. Sad nam još samo ostaje riješiti problem s odraslima.
Opet, iako se manje baca, i dalje ima dosta nesreća. Očito su ti stalni pozivi na zabranu i nekorištenje pirotehnike uzrokovali kontraefekt. Bit će kako ova moderna djeca sad ne znaju baratati s petardama, pa bih se ja usudio nešto stidljivo predložiti. Možda bi bilo dobro organizirati neke tečajeve bacanja petardi i obučiti djecu, tako bi ih maknuli od mobitela i ponovno odvukli na ulicu. Time bi i pirotehnička industrija doživjela uzlet, što bi značilo i otvaranje novih radnih mjesta. A, tko zna, možda bi i neku novu tvornicu otvorili.
A što se pasa i ostalih kućnih ljubimaca tiče, neka pregrme nekako tih nekoliko dana u godini. Inače, mogu primijetiti kako ni psi nisu što su nekad bili. Sjećam se vremena, kad bi bio vatromet i petarde gruvale, ushićeni bi istrčali na ulicu, samo što nisu s vlasnikom i sami jednu kresnuli. Ovo danas sve otišlo u krivom smjeru. Pogospodilo se to, i psi mekušci postali. I na najmanji zvuk bježe i sakriju se ispod kreveta, boje se vlastite sjene. Čim malo zahladi, odmah im kaputiće oblače. Treba to malo dovesti u red. Uostalom, kad se već ponovno vojni rok uvodi, neće ni njima malo stege i čeličenja škoditi.
Kako god, s tom pirotehnikom je kao i s alkoholom, cigaretama i ženskim nogometom. Teoretski, bilo bi najbolje kad ih uopće ne bi bilo, ali to je nemoguće. Zato ju ne treba zabraniti, nego zakonski urediti i odgovorno koristiti. I zbog sebe, i zbog drugih stvorenja, koja god bila.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.