PIŠE: Ante JUKIĆ
Nakon niza neuspjeha i smjene Sergeja Jakirovića, Dinamo je dobio novog trenera. Točnije, starog, jer Nenad Bjelica povratnik je na klupu našeg najtrofejnijeg kluba. Riječ je o treneru koji je u karijeri imao zapaženih rezultata, ali isto tako i neslavnih epizoda, i koji je ogledni primjer toga kako se lik i djelo pojedinca mogu preuveličati ili osporiti, ovisno o namjeri i osobnim (ne)simpatijama. Dojam je kako Nenad Bjelica polarizira hrvatsku javnost kao malo koji trener i kako se kad je on u pitanju po starom lošem običaju ide iz krajnosti u krajnost.
Krajnost 1.
Nenad Bjelica vrhunski je stručnjak koji je s ne pretjerano kvalitetnom momčadi dignuo Dinamo na višu razinu, na razinu na kojoj zagrebački klub dugo vremena prije njega i u godinama nakon njegovog odlaska nije bio. Zahvaljujući Bjelici, Dinamo je osigurao europsko proljeće nakon 50-godišnje suše, zahvaljujući Bjelici, Dinamo je ‘razbio’ Atalantu, a samo zahvaljujući nesreći, spletu okolnosti i gluposti Kévina Théophile-Catherina, zagrebačkom klubu je pod njegovim vodstvom izmaknuo plasman u osminu finala Lige prvaka. Konačno, Bjelica je ‘izmislio’ Petkovića i Oršića, u potpunosti afirmirao Olma i tako klubu priskrbio milijune od njegovog transfera u Leipzig, a zaslužan je i za prodaju Šunjića i More. Ukratko, Bjelica je konačno vratio Dinamo navijačima, on je najbolje što se Dinamu dogodilo u posljednjih tko zna koliko godina i njegova smjena prije četiri godine najgori je potez koji su čelnici zagrebačkog kluba mogli učiniti. Razlog te smjene nije ništa drugo, nego ljubomora i jal braće Mamić koji nisu mogli podnijeti njegovu popularnost i status koji uživa među modrim pukom.
Krajnost 2.
Nenad Bjelica precijenjen je trener, ni blizu tako kvalitetan kakvim ga neki pokušavaju prikazati. Plasman u šesnaestinu finala Europske lige prije svega plod je činjenice da je Dinamo igrao u laganoj skupini, kao što je i pobjeda protiv Atalante splet okolnosti koji se dogodi jednom u 100 utakmica. Uostalom, inače sjajnoj talijanskoj momčadi takvi se kolapsi znaju tu i tamo dogoditi. Zagrebačkih 3:3 sa Šahtarom nije splet nesretnih okolnosti, kad momčad izgubi prednost od dva pogotka razlike u sudačkoj nadoknadi, to je isključivo krivnja trenera koji u tim trenucima nije znao smiriti momčad i povući prave poteze. Bjelica je u svom mandatu izgubio dva Kupa, tek sad se vidi kakvu je grešku učinio ‘zabetoniravši’ na klupu Majera i još neke igrače koji su proigrali nakon njegovog odlaska. Kakav je čovjek, pokazao je kad je odbio smanjenje plaće u trenucima nezapamćene krize koja je preko noći paralizirala cijeli svijet. Cijeli mit o genijalnom Bjelici pao je u vodu nakon što je Dinamo poslije njegovog odlaska ostvario još nekoliko zapaženih uspjeha u Europi, što dokazuje kako on nije zapravo učinio ništa posebno. Konačno, Bjelica je nakon Dinama mahao ponudama brojnih renomiranih europskih klubova, da bi na kraju završio u – Osijeku.
Komentari i ocjene koji idu iz krajnosti u krajnost su, nažalost, dio naše svakodnevice, bez obzira o čemu se pričalo. Bilo da se radi o banalnim i nevažnim stvarima, bilo da se radi o gorućim svjetskim pitanjima. Ponajveći krivci za to su mediji, koji gotovo sve mogu prikazati onakvim kakvim žele i pritom naći argumente za tu svoju tvrdnju. Onda se u cijelu priču sa svojim komentarima uključi prosječni konzument tih medija, koji ionako ima neke svoje osobne simpatije, i dobije se hrpa argumenata, činjenica i pogleda na osnovu kojih je teško doći do realnog prikaza stvari.
Kad je novi/stari trener Dinama u pitanju, usudit ćemo se predložiti kako bi taj realni prikaz trebao izgledati. Nenad Bjelica kvalitetan je trener koji je ostvario uspjehe i u nekim drugim klubovima, i u Dinamu, gdje je njegov trag posebno upečatljiv. Njegove zasluge u europskom proljeću Dinama nakon pola stoljeća su neosporne, no isto tako treba biti iskren i reći kako je hrvatski klub tad imao zaista prolaznu skupinu. Prvo zbog činjenice da u njoj nije bilo niti jednog kluba iz liga ‘Petice’, a onda i zbog činjenice da su Fenerbahče i Anderlecht u to vrijeme prolazili veliku krizu. Isto tako, treba reći kako su rezultati ‘njegovog’ Dinama u Europi izgledali veći, nego što su to zaista bili, zbog niza trauma koje su Modri doživjeli tijekom te mitske potrage za europskim proljećem. Nije Bjelica s Dinamom u Europi učinio ništa spektakularno, nego Dinamo prije njega nije postizao rezultate u skladu s mogućnostima, pa je onda i to famozno prezimljavanje poprimilo epske dimenzije. Pokazale su to i godine nakon njegovog prvog mandata u Zagrebu, u kojima su Modri imali još nekoliko respektabilnih europskih ostvarenja, s nekim drugim imenima na klupi.
Bjelica je trener čiji se rukopis na terenu vidi, njegove momčadi puno bolje izgledaju kad su kvalitetom inferiorne i kad rezultat moraju ostvariti disciplinom, trkom i reaktivnim nogometom, nego kad mu protivnik prepusti loptu i kad je on taj koji mora stvarati igru. Najbolji primjer za to je činjenica da se Dinamo, u trenucima dok je marširao Europom, poprilično u HNL-u mučio s Hajdukom, koji se protiv njega postavljao kao što se Dinamo postavljao protiv kvalitetnijih protivnika u Europi.
Važan mu je rezultat sad i odmah, ponajprije se pouzdaje u starije i provjerene igrače, tako da dosta njih dovodi iz klubova koje je prije trenirao. Nije tip trener koji će razvijati igrače za prodaju, pa tako i njegov angažman i uspjeh ovise o politici kluba. Ako je klub usredotočen na kratkoročni rezultatski uspjeh i sposoban je dovesti igrače po njegovom uspjehu, Bjelica je svakako pravi izbor za njega. Ako je klub usmjeren na afirmaciju mladih igrača i njihovu prodaju, njegovi nogometni postulati teško će doći do izražaja i takav klub teško će ga uopće angažirati. Općenito, Bjelica nije isključivo trener, on je čovjek koji sa sobom vodi cijeli svoj stožer, voli imati odriješene ruke i po svom guštu posložiti i druge strukture u klubu, što je uvijek dvosjekli mač. Dok je klub rezultatski uspješan, to nitko ne dovodi u pitanje, no kad dođe kriza i kad, u konačnosti, Bjelica napusti klub, ostaje puno više praznina i nepoznanica, nego kad ode ‘običan’ trener.
Što se tiče nastupa izvan terena, Nenad Bjelica u većini slučajeva pristupačan je i pristojan u komunikaciji, no kao i svaki drugi trener i čovjek općenito, i on u trenucima kad ga rezultat ne služi, iskazuje nervozu i dvostruke kriterije. Pa će, tako, kad njegova momčad iz praktički jednog udarca na gol dobije utakmicu u kojoj je bila u podređenom položaju 90 minuta, reći kako je pobjeda zaslužena, dok će nakon utakmice u kojoj se njegova momčad ispromašivala pa na kraju izgubila, biti vidljivo ljut, odgovarati šturo, razloge poraza tražiti u nesreći, a ponekad uopće neće doći pred medije, nego će poslati pomoćnika. Isto tako, kad sudačke pogreške idu njemu u korist, reći će kako ne komentira suđenje, dok nakon grešaka na štetu njegove momčadi zna reagirati na vrlo buran i neprimjeren način. Generalno, iako se to na prvu ne vidi, riječ je o poprilično ‘zeznutom’ karakteru, prilično teškom za suradnju. Njegovo ponašanje nekad stvarno odstupa od imidža koji gradi u javnosti.
Može se Nenada Bjelicu analizirati još nadugo i naširoko po mnogim drugim pitanjima, no poenta ostaje ista. Da je vrhunska razina, nije, ali da je stepenica više od većine trenera koji su bili u Dinamu prije i poslije njega, to je sigurno. Bjelica će dignuti ovaj Dinamo, no to, realno, nije ni teško, ako uzmemo u obzir kako Modri izgledaju u posljednje vrijeme. Njegov rukopis vidjet će se praktički odmah, posebno u fazi obrane, ovakve šamare i ‘porcije’ koje je Dinamo primio u posljednjih desetak dana sigurno nećemo gledati dok je on na klupi. Ni u ovom slučaju taj famozni pozitivni šok neće izostati; štoviše, kod Bjelice je on uvijek posebno izražen.
Kako će to izgledati s malo duljim vremenskim odmakom, teško je reći. Bjeličine epizode nakon prvog odlaska iz Dinama (Osijek, Trabzonspor, Union Berlin) generalno gledajući i nisu bile baš uspješne i imaju jednu zajedničku točku. Na početku sve to izgleda lijepo, ali na kraju završi tenzijama, nezadovoljstvom i otkazom. Tako je, uostalom, bilo i za njegova prvog mandata u Dinamu.
Mogli bi reći kako je Nenad Bjelica općenito vješt čovjek i kako zna prodati svoj proizvod. Po meni, dobar trener s odličnim PR-om.